Arhiv tekstova
Veliki i mali ratovi
Nakon dijeljenja Paorije od Hrvatske vojne granice i smiraja ratova protiv Osmanlija te svršetkom ratova na zapadu Europe, Habsburška Monarhija uvela je postupno stajaću vojsku napustivši srednjovjekovni lensko – palijativni vojni sustav.
Habsburgovci su na oslobođenim hrvatskim područjima u Lici te duž Kupe i Save organizirali obrambeni sustav protiv Osmanlija. Svako je selo bilo utvrda, a s čardaka su se budno motrila kretanja osmanlijskih trupa. Nekoliko je sela činilo kapetaniju. U gradovima podignutim zbog vojnih razloga (Gospić 1733. godine, Nova Gradiška 1748. godine, Bjelovar 1756. godine) živjeli su viši časnici, listom Austrijanci i Nijemci.
KUĆNE ZADRUGE: Kako bi se skrbili za invalide, udovice i ratnu siročad, krajišnici su živjeli u seljačkim kućnim zadrugama. Nakon očeve smrti sinovi su ostali živjeti u zajedničkoj kući. Zajednički su obrađivali zemlju, imali su zajedničke alate i vučne životinje, zajedno su plaćali obveze, ali i dijelili prihode. Zadrugom je gospodario kućedomaćin, kojeg su birali odrasli muškarci i kojeg je morao potvrditi austrijski časnik. Kućedomaćin je dijelio dnevne i tjedne poslove među zadrugarima, raspolagao novcem i bio odgovoran za postupke svih članova družine. Žene su ravnopravno s muškarcima radile na polju, kuhale i brinule se o odgoju djece. Njima je zapovijedala kućedomaćinova supruga.
ZAŠTITA OD EPIDEMIJA: Medicina 18. stoljeća prevladavala je konzervativne i reakcionarne tendencije s početka stoljeća i preuzimanjem prvih tekovina pozitivnih znanosti, na kraju stoljeća, imala je sva obilježja prelaznog doba. Na području pod vlašću Habsburgovaca zdravstvo je bilo regulirano Svijetovnim Normativom iz 1770. godine čije je glavno težište bilo usmjereno protuepidemijskoj zaštiti. Zubarstvo i neke druge medicinske struke prelaze iz ruku šarlatana u ruke obrazovanih liječnika, utirući si put razvoja na znanstvenim pretpostavkama. Ipak, najznačajnija nastojanja na medicinskom području obilježena su zamahom prosvjetiteljstva koje je utjecalo i na stvaranja prvih pisanih medicinskih djela na hrvatskom jeziku. Prvijenci hrvatske medicinske književnosti (Lalangue, Pavić itd.) izvanredno su važni kao predstavnici i nositelji medicinskog prosvjetiteljstva u Hrvata.
Pupkoriznicama ili primaljama hrvatski su liječnici posvetili puno brige. U Karlobagu je 1795. godine Ivan Carobbi objavio knjigu »Czast obanssan babi pupkoriznici horvatinki«, udžbenik primaljstva, koji sadrži 12 slika, što su prve naše medicinske ilustracije uopće. Carobbi je rodom iz Senja, bio je vojni liječnik austrijske mornarice te općinski kirurg u Karlobagu. Djelo je napisano s namjerom da bude udžbenik Primaljske škole u Rijeci, na koje je mjesto profesor Carobbi reflektirao.
g
