Arhiv tekstova
Filmska jeka u Zagrebu
Zagrebački Kulturno informativni centar ugostio je prošloga tjedna, u petak 22. travnja, subotičkog redatelja Rajka Ljubiča, kada su se po prvi puta u Zagrebu prikazali njegovi filmovi o bunjevačkim Hrvatima.
Projekciju filmova »Tri slamarke – tri divojke«, »Matija Poljaković«, te igrani film »Jeka mog ditinjstva« organizirala je Udruga za potporu bačkim Hrvatima iz Zagreba i Hrvatska matica iseljenika. Ova priredba se održala u veoma cijenjenoj dvorani Art kina KIC-a, Kulturno informativnog centra, u Preradovićevoj 5, u samom centru Zagreba. U dvorani se tražila stolica više, pa iako su prve redove punili Bunjevci koji godinama žive u Hrvatskoj, filmove je došao pogledati i veliki broj Zagrepčana.
USPJEŠNA VEČER: »Dvije trećine gledateljstva nisu Bunjevci, što ovu večer čini iznimno uspješnom. Ovakve priredbe su jako značajne za širenje svijesti i saznanja o bačkim Bunjevcima u Zagrebu i u Hrvatskoj i nastojimo svaki put uključiti i nekog iz domaće sredine koji će svojim znanjem i autoritetom pridonijeti kvalitetnom vrednovanju autora iz bačke sredine. To je ovoga puta bio Ivo Škrabalo, koji je imao uvodnu riječ. Gospodin Škrabalo je svestran čovjek koji iza sebe ima dugogodišnje filmsko iskustvo, predavač je na Akademiji dramskih umjetnosti, a do prije nekoliko godina bio je i saborski zastupnik«, kazao je Naco Zelić, predstavnik Udruge podunavskih Hrvata i glavni inicijator ove filmske projekcije.
Mnogobrojnoj publici obratio se i Luka Štilinović, prema čijoj je pripovijetki »Šešir« snimljen film »Jeka mog ditinjstva«, a pročitao je i odlomak iz svoga teksta. Naime, u njegovoj priči dječak nađe izgubljeni šešir, koji je toliko dugo želio i o njemu sanjario.
»Priča se temelji na istinitoj zgodi iz mog djetinjstva provedenog u najljepšem mjestu na ovom svitu, u Tavankutu, kojeg i dan danas nosim u srcu, i siguran sam, makar se nismo dogovarali o naslovu, da je Rajko Ljubič to osjetio i zato odabrao naslov filmu, ‘Jeka mog ditinjstva’«, kazao je Štilinović, objašnjavajući svoju pripovijetku. Štilinović je publici predstavio i glavnog glumca iz filma »Jeka«, Martina Sudarevića. Štilinović je pohvalio njegov rad tijekom snimanja filma, uz jednu osobnu primjedbu: »Ja nisam bio tako lip kad sam bio mali!«.
FILMOVI O BOGATSTVU DUHA: Rajko Ljubič je istaknuo da se iza emotivnih priča krije predstavljanje naroda koji, na žalost, polako nestaje. »Brojke i statistike govore o tome, međutim, to je narod jakog duha, velike volje i čvrstog morala. Želja mi je da ovi filmovi budu pratioci kompleksnijeg predstavljanja tog naroda, uz glazbu, pokret, riječ ili knjigu, jer prilika je jako malo i predstavljanja bunjevačkih Hrvata trebaju biti što obuhvatnija. Večeras ćemo vidjeti tri filma koja govore o bogatstvu duha, a nastala su u velikom materijalnom siromaštvu. Ima li što ljepše od toga, kada osamdesetogodišnja žena, autorica neponovljive ljepote djela izrađenih u tehnici slame, sasvim iskreno kaže kako se ona još uvijek trudi, misleći na svladavanje prepreka i iznalaženja novih ljepota. A taj je film, kao i većina njemu sličnih koje sam snimio, nastao s prosječnim budžetom od oko 1.500 kuna. Ali zato su svi koji me u takvim filmovima okružuju i koji pomažu ili sudjeluju u snimanju, apsolutno voljni i sretni, što mogu takvim projektima pridonijeti. Njihova iskrenost i predanost donose tu ljepotu koju taj narod ima«, kazao je Rajko Ljubič, dodajući kako niti jedna televizija u Vojvodini i Republici Srbiji ne misli da su ovakvi filmovi od važnosti za njih, stoga ih ne želi niti emitirati.
»Jasno mi je zašto mi nemamo mjesta niti programa u domicilnoj državi. Naša manjinska prava nisu ni s 15 postotaka ušla u realni život. Meni jedino nije jasno kako to da niti na HTV-u nemamo mjesta ili programa. I ne govorim sada o vijestima, jer to je ipak suženi način izvještavanja o jednom narodu i govori najčešće o posljedicama. A mi bismo željeli govoriti o počecima, o onome mjestu gdje duša nastaje, o onom vremenu gdje se dobro rađa, o svjetlosti ljudskog dostojanstva, o moralu i kulturi«, kazao je Ljubič i najiskrenije se zahvalio organizatorima ove filmske projekcije Naci Zeliću i Mariji Hećimović iz Hrvatske matice iseljenika, kao i voditelju Art Kina Tomislavu Jagecu i publici koja je došla pogledati filmove.
Projekcija je trajala ukupno dva sata, publika je s velikom pažnjom pogledala sva tri filma, a primijetila se i po koja suza i to ne samo na licima starijih ljudi, nego i na obrazima mladih. Po posljednjim imenima odjavne špice i završnim taktovima tamburaške glazbe iz filma prolomio se velik i iskren pljesak.
Za kraj citirati ćemo riječi Luke Štilinovića: »Najtoplije se zahvaljujem svima vama što ste bili nazočni na projekciji filmova o Hrvatima iz ravne Bačke. Time ste dali potporu njima, a radost susreta nagrada je svima«. g
