Arhiv tekstova
Massimo Savić »Vještina« Aquarius Records, 2004.
Ideja za izdavanje albuma koji će sadržati obrade poznatih ljubavnih pjesama s terena ex – Jugoslavije začeta je negdje nakon Massimovog nastupa na koncertu posvećenom Arsenu Dediću 2003. u Opatiji, na kojem je izveo Arsenovu skladbu »Ne plači«. Pjesama poput ove doista nije malo, pa ni Massimova odluka kojih četrnaest (koliko ih se na albumu našlo) obraditi, sigurno nije bila lagana. Izbor su pomogli ljudi iz Aquarius Recordsa, ponajviše urednik izdanja Dražen Turina – Šajeta. Konačni proizvod bi se mogao nazvati uspješnim, posebice za Massima jer »Vještina« po aranžmanima, produkciji i snazi pjesama predstavlja njegovo najuvjerljivije izdanje još od raspada njegove prve skupine Dorian Gray.
Aranžer i producent ovog izdanja Ivan Popeskić pametno je prišao poznatim klasicima, suptilno intervenirajući u njih tako da Massimova pjevačka vještina (umijeće) dođe do potpunog izražaja. »Vještinu« otvara pjesma, koja je izbačena i kao prvi singl s albuma, jedna od možda najljepših ljubavnih pjesama ikada napisana na ovim prostorima, »Bacila je sve niz rijeku« skupine Indexi. Runjićeve »Stine« u novoj su inkarnaciji oživjele svu svoju dramu, otpjevane na dalmatinskom dijalektu. Balade su najdominantnija forma na cijelom albumu. Tu posebno spominjanje zaslužuju sjajne verzije »Tajne vještine«, jedna od najljepših Gibonnijevih pjesama koja nije dočekala zasluženu promociju na matičnom albumu »Mirakul«, a Massimo ju je na ovaj način, načinio bliskom i onima koji njenog autora ne vole previše. Na albumu je mjesto našla i »Odjednom ti«, izvedena s grupom Meritas na Dori, kao i puno puta obrađivana pjesma »Loše vino« Zdravka Čolića. Massimo je u okviru ovakvog glazbeničkog postupka stigao obraditi i samog sebe – hit »Stranac u noći« izvodi u duetu s Ninom Badrić (pjesma je prvi puta otpjevana na Aquariusovoj proslavi nakon Porina). Ista numera našla se i u verziji pop mixa, koji potpisuje Ivan Popeskić. Od svih pjesama, veliku transformaciju doživjela je samo Azrina »Gracija«, koja je u poletnom funk rock aranžmanu postala jedan od favorita albuma i obavezan singl. Drugi rockerski klasik, Lauferova »Voda«, dobro se snašla u mekšoj izvedbi, ovoga puta s naglašenom ulogom klavira.
Jedina prava poveznica u ovoj raznovrsnosti i bit cijelog eksperimenta jeste autentični autorski pečat Massimov neponovljivog vokala, koji ovu dobro upakiranu kolekcija pjesama čini vrlo solidnim i preporučljivim djelom.
D. B. P
