Arhiv tekstova
Vrijeme upisa
Vrijeme je upisa u osnovne škole, a to je oduvijek za roditelje značilo izvanredno stanje. U životu svake obitelji polazak prvaša u školu prijelomni je trenutak, poslije kojega više ništa nije kao što je bilo. Doba djetinjstva tim činom ne prestaje, ali dobiva novi izraz, snažan pečat ozbiljnosti i obveze.
No, do 1. su rujna još četiri mjeseca i prerano je za grozničavo opremanje novoga đačića. Ali, nije rano za donošenje nekih ključnih odluka. Na primjer, u kakvu školu dijete upisati. Ili još bolje, na kojem jeziku dijete školovati.
Ova je dilema u našim krajevima svojstvena, na žalost, samo Hrvatima, dok su je svi ostali još odavno nadvladali. Za svakog je Mađara, Srbina, Slovaka, Rusina, Rumunja, normalno i neupitno da svoje dijete upiše u školu na materinskom nastavnom jeziku, samo se još roditelji naše djece libe te normalnosti. Iako povijest upućuje na puno razumljivih razloga za dvojbu, još je više razloga za ohrabrenje roditelja. Nisu više vremena kakva su bila, niti su takva vremena više moguća. Kako se god u budućnosti stvari odvijale, europski je put, ma koliko bio nesiguran i neugažen, put kojim i mi hodimo. A tamo, na kraju toga puta, malo se što cijeni toliko koliko pravo manjine da sačuva samosvojnost. Materinski jezik, kao okosnica nacionalnog identiteta, zaloga je opstojnosti idućih generacija i neophodno je učiti ga i njegovati, kako ne bismo nestali skupa s njim. Pogotovo ne sada, kada nam se sve mogućnosti da ga sačuvamo širom otvaraju.
Za više razrede osnovne škole dvojbe zapravo ne bi niti smjelo biti. Izučavanje hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture, po dva sata tjedno, možda bi se već sada moralo shvaćati ne samo kao pravo, nego i obveza. Oni, koji nisu imali prigodu dočekati punopravno i zakonom utemeljeno školovanje na hrvatskom jeziku, propušteno mogu barem djelomice nadoknaditi na dodatnim satovima hrvatskog.
Sve se češće priča i o mogućem otvaranju gimnazije na hrvatskom jeziku. Do tada, do sazrijevanja takve mogućnosti, budućim je srednjoškolcima na raspolaganju Biskupska klasična gimnazija u Subotici, koja je od ove školske godine formalno prihnata od strane države kao gimnazija općeg tipa. To znači da se poslije svršetka te škole može nastaviti studij teologije, ali se može upisati i neki drugi fakultet, jer država prihvaća diplomu ove, kao i bilo koje druge srednje škole. Upravo takvu mogućnost najvjerojatnije uvode i Srbi u Hrvatskoj, koji najavljuju osnivanje pravoslavne gimnazije u Zagrebu. Škole ovoga tipa imaju karakter privatne škole, a po pravilu su elitne, kako po predavačkom kadru, tako i po kriterijima prijama polaznika.
Pravo postoji zato da bi se koristilo, a ne zato da bi se za njim dovijeka tragalo. Drugi su to odavno shvatili, vrijedi se na njih ugledati.
Z. P.
