Arhiv tekstova
Ubrizgano mnogo otrova, koji još djeluje
Međuetnički incidenti prošle su godine uznemirili Vojvođane. Eho tih incidenata dopro je i do europskih institucija, a šteta koja je incidentima izazvana nemjerljiva je. Nakon političkih intervencija iz Europe, Srbije i Mađarske, incidenti su se ove godine stišali i njihov je broj sveden na minimum.
Istraživanjem etničkih odnosa u Pokrajini bavi se, između ostalih, Centar za razvoj civilnog društva iz Zrenjanina. Jedna od tema istraživanja ovoga Centra provedenog i među vojvođanskim Hrvatima, bilo je doživljavanje njihovog vlastitog položaja u vojvođanskom i srbijanskom suživotu.
O rezultatima istraživanja, kao i o planovima, za Hrvatsku riječ govori izvršni direktor Centra za razvoj civilnog društva Vladimir Ilić.
4Što je Centar za razvoj civilnog društva i kakvim se istraživanjima bavi?
Centar za razvoj civilnog društva je mala ekspertska organizacija registrirana 1998. godine. Prostorni okvir njenog djelovanja je Republika Srbija. Bavili smo se prije svega monitoringom i zaštitom manjinskih prava, izradom i publiciranjem izvješća i ekspertskih analiza. Tijekom posljednje tri godine CRCD se bavi i pitanjima socijalnih i ekonomskih prava, a u planu za iduće razdoblje je uključivanje problematike dječjih prava i prava osoba s posebnim potrebama. Na više jezika je objavljen niz knjiga vezanih za etničke odnose u Vojvodini. Najpoznatije su: »Nacionalizam u Vojvodini«, »Položaj manjina u Vojvodini«, »Prevladavanje prošlosti u Vojvodini« itd.
4Kažete da ste se bavili istraživanjima etničkih odnosa u Vojvodini. Prošle je godine bilo prilično međuetničkih incidenata na ovom prostoru. Gdje su se i kada sve događali ti incidenti i kako ocjenjujete njihovo predstavljanje u javnosti?
Incidenata je u multietničkim sredinama bilo uvijek, ali je tijekom prvih devet mjeseci prošle godine njihov broj veoma porastao. Prema podacima Pokrajinskog tajništva za propise, upravu i nacionalne manjine, samo je u jednom tromjesečnom razdoblju prošle godine bilo oko 300 incidenata sa sudionicima različitih nacionalnosti, od kojih su oko 100 predstavljali incidente na etničkoj osnovi. Do porasta broja incidenata dolazi već s ukidanjem izvanrednog stanja, da bi novo ubrzanje ovaj proces dobio dan poslije skupštinskih izbora u prosincu 2003. godine, napadom na Hrvatski dom u Somboru i na spomenik Matiji Gupcu u Tavankutu. Dva paroksizmalna pražnjenja su bila za vrijeme kosovskih događaja u ožujku 2004. i oko lokalnih i pokrajinskih izbora u rujnu.
Vojvođanski mediji su mahom profesionalno izvještavali o incidentima, a beogradski su ih minimizirali, sve dok početkom srpnja Mauricio Massari na jednoj konferenciji u Sava Centru nije u Beogradu otvorio ovo pitanje.
4Koliko je, po Vašemu mišljenju, politička elita u Srbiji adekvatno reagirala na pojavu tih događaja?
Nije bilo realno očekivati da ona spontano reagira na konstruktivan način, budući da je velikim dijelom sastavljena od ranijih Miloševićevih i Karadžićevih suradnika koji su promijenili stranu tek pod pritiskom okruženja. No, kad se inozemstvo zainteresiralo, predsjednik Skupštine SiCG Zoran Šami je početkom listopada u Parlamentarnoj Skupštini Vijeća Europe dao obećanje da će državni organi početi raditi svoj posao. To obećanje je značajnim dijelom ispunjeno, i broj incidenata je znatno opao.
4U nekim Vašim nastupima iznijeli ste tvrdnju kako Vojvodina od multietničke sve više postaje dvonacionalna. Možete li pojasniti tu tvrdnju?
Pogledajte rezultate popisa stanovništva. Nijedna zajednica osim srpske i mađarske ne prelazi svojim udjelom tri posto u stanovništvu Vojvodine. To je šteta, pošto je veća brojnost trećih zajednica uvijek mogla poslužiti kao amortizer srpsko-mađarskih tenzija. Ali, to je činjenica.
4Bavili ste se istraživanjima interetničkih odnosa kako u Zrenjaninu tako i u cijeloj Vojvodini. Kakvim ocjenjujete te odnose i u kojoj su se mjeri oni promijenili u odnosu na prijašnja razdoblja?
Zavisi od toga u koje vrijeme su rađena pojedina istraživanja. Prošle godine je porastao strah kod pripadnika svih nacionalnih zajednica. Čak i veliki broj etničkih Srba smatra, kako su Srbi kao Srbi ugroženi u Vojvodini. Osjećanje straha je potencijalno opasno, nezavisno od toga da li je osnovano.
4Kako pripadnici manjinskih zajednica, prema istraživanjima koja ste radili, ocjenjuju položaj zajednice kojoj pripadaju i njezin odnos prema većinskom narodu?
Zavisi od referentnog okvira, odnosno od njihovih prethodnih starijih i novijih iskustava. Riskirat ću da kroz sažet odgovor ponešto pojednostavim. Aškalijama je, kako mnogi od njih kažu, dovoljno da ih ne tuku. Pripadnicima nekih vjerskih manjina da ne budu proganjani zbog svoje vjeroispovijedi. Rumunji su u velikom brojčanom opadanju i razumljivo su zagledani u sebe a ne u okruženje. Slovaci i Hrvati boje se srpsko-mađarske nagodbe na štetu trećih. Romi primjećuju promjene na bolje. U sredinama u kojima je bilo najviše incidenata jako je opalo interesiranje za korištenje kolektivnih prava, koja su zajamčena i domaćim i međunarodnim dokumentima. A ljudi se odriču korištenja nekih prava samo ako su im ugrožena druga, vitalnija, kao pravo na život i na imovinu. Treba očekivati da će sa smirivanjem situacije pripadnici nacionalnih zajednica uz građanska prava ponovno u većini tražiti i posebna, nacionalna.
4Kakav je, prema tim istraživanjima, odnos i stav većinskog naroda u Vojvodini prema manjinskim zajednicama?
To je loš stav. Relativna većina ispitanih etničkih Srba smatra kako pripadnici manjinskih zajednica imaju suviše prava. S druge strane, ova netrpeljivost nije usmjerena samo prema nacionalnim zajednicama, nego i prema svima onima koji su drugačiji. Prema vjerskim manjinama, izbjeglim Srbima iz Hrvatske i Bosne, prema dobjeglim Romima s Kosova. Stanovništvo je frustrirano, što ishodom procesa koji su nam poznati, što sužavanjem resursa zbog čega jača etnička i svaka druga kompeticija. Kad treba otpustiti jedan broj zaposlenih, prebrojavaju se oni koji odlaze i oni koji ostaju. Ekonomska situacija ne odgovara razvijanju tolerancije, a poraz geopolitičkog nacionalnog programa dodatno usmjerava agresivnost prema onima s kojima se živi u istoj državi. Podsjećam da su mnogi od vodećih političara podržavali Karadžićevu i Miloševićevu politiku.
4Kakav je trend pripadnika manjinskih zajednica u isticanju svojih zahtjeva u pogledu očuvanja svog etničkog identiteta?
Nismo radili sustavni monitoring od kolovoza prošle godine. U vrijeme povećavanja broja incidenata trend je bio loš, zbog razloga o kojima je bilo riječi. Počinjemo novi sustavni monitoring i za koji mjesec ćemo imati svježe podatke.
4Vašim istraživanjima bila je obuhvaćena i hrvatska populacija u Vojvodini. Kako Hrvati ocjenjuju svoj položaj?
Zavisi od mjernog instrumenta. Tu ima mnogo prostora za manipulaciju. Na neposredno postavljeno pitanje preko 70 posto ispitanih Hrvata konformistički ocjenjuje kao dobar položaj svoje nacije u Vojvodini. Ali, u istom istraživanju, u kojem su među sugovornicima bila 62 etnička Hrvata, odnosno Hrvatica, nitko od njih nije bio potpuno zadovoljan međunacionalnim odnosima. Ako se gledaju posredni pokazatelji, Hrvati se osjećaju manje ugroženima od nekih drugih, pošto jedino oni u većem broju zagovaraju i primjenu kolektivnih manjinskih prava nego samo onih individualnih građanskih. No, različitim ocjenama treba dodati i činjenične podatke vezane za ostvarivanje zakonskih prava. Kao i podatke o incidentima.
4Subotica je duhovno i institucionalno središte Hrvata u Vojvodini zbog toga što ovdje živi najveći broj Hrvata. Međutim, prema rezultatima Vaših istraživanja, brojni procesi, od sudjelovanja i zastupljenosti u tijelima uprave, do udjela u privatizaciji, vrlo često prolaze mimo njih, u korist pripadnika drugih zajednica. Kako sami Hrvati objašnjavaju to činjenično stanje i koliko su toga svjesni?
To je dosta složena slika. U ljetošnjem istraživanju etnički Hrvati iz subotičke općine su svoj položaj ocjenjivali kao bolji no što je bio pod Miloševićem. Istovremeno su uočavali loš trend u razvoju međunacionalnih odnosa. Kod njih je prisutna istovremena osuda srpskog i mađarskog šovinizma, kao i isticanje kako nemaju sva prava koja koriste druge manjine. U selima sugovornici kažu kako je stanje bolje nego u gradu Subotici. Zanimljiv je položaj pripadnika jedne manjine u okruženju u kojem relativnu većinu čine pripadnici druge manjine. Naši sugovornici kažu ponekad, govoreći o subotičkoj općini, da je »skupština mađarska i da ona vodi računa samo o Mađarima«, ili »kada su u pitanju Mađari odmah reagiraju jer su u većini u skupštini«. Opet, Hrvati iz subotičke općine u ponašanju vlasti Republike Mađarske vide primjer na koji se treba ugledati Republika Hrvatska u odnosu prema Hrvatima u Srbiji.
4Kuda će odvesti Hrvate u Vojvodini takav trend izopćenosti iz procesa koji izravno utječu na očuvanje identiteta i institucionalni razvoj zajednice?
To je vrlo zamršeno pitanje koje uključuje mnogo potpitanja. Radije bih o tome govorio na jesen, poslije svršetka novog terenskog rada. Inače postoji rizik da pravim projekcije na osnovi saznanja vezanih za 2004. godinu, a ona je po mnogo čemu bila posebna.
4Kako komentirati rezultate nekih drugih istraživanja, prema kojima većinski narod u Srbiji najveću distancu ima prema pripadnicima albanske zajednice, a odmah iza toga su najneomiljeniji Hrvati?
To je izvjesno nedopadljivo, ali nije neočekivano. Ubrizgano je mnogo otrova i on još djeluje. S obzirom na iznimno veliku kulturnu sličnost etničkih Hrvata i Srba moralo se mnogo raditi kako bi se ta distanca napravila. E pa, nije se žalilo truda i to i petnaest godina kasnije djeluje. U tom pogledu su etnonacionalisti privremeno dobili bitku. Na nama je da skratimo vrijeme njihove prevlasti.
4Jeste li istraživali i imate li uvid u specifičnosti položaja Hrvata u Srijemu i bačkom Podunavlju, čiji se broj drastično smanjio tijekom devedesetih godina prošloga stoljeća?
Drago mi je što ste postavili ovo pitanje. To je jedino područje Vojvodine koje zbog različitih razloga nikad nismo terenski istraživali. Ovoga ljeta ćemo ići i tamo. A prije istraživanja, čitatelji »Hrvatske riječi« i bez mene znaju da je mnogo lakše biti Hrvat u Đurđinu nego u Slankamenu.
g
