Arhiv tekstova
Više od pola stoljeća ujedinjavanja Europe
Svake godine, kada dođe 9. svibnja slavi se Dan Europe, odnosno Dan Europske unije. Na taj je dan davne 1950. godine Robert Schuman iznio deklaraciju o kreiranju ujedinjene Europe, što je današnja Europska unija. Istom je zgodom određena i valuta EU, te njezina himna (glazba iz Devete simfonije Ludwiga van Beethovena).
RAZVOJ UNIJE: Ideje o ujedinjenoj Europi javljale su se u različitim oblicima tijekom povijesti. Moglo bi se reći da je jedan od velikih političkih utjecaja ujedinjavanju Europe pružio Winston Churchill u svom govoru rujna 1946. kada je u Zurrichu pozvao na partnerstvo između Francuske i Njemačke kroz stvaranje Ujedinjenih država Europe. I dok se razvijao politički pristup ujedinjenju, razvijao se i onaj drugi pristup, gospodarski.
Europska unija je nadnacionalna zajednica nastala kao rezultat procesa suradnje i integracije koji je započeo 1951. godine između šest zemalja (Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske).
Europa je do 1967. godine imala tri zajednice: Europska zajednica za ugljen i čelik (ECSC), Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (EURATOM). Ove su tri zajednice napredovale i 1. srpnja 1967. odlučile su se spojiti u jednu Ekonomsku zajednicu (EZ) tj. u Europsku zajednicu. Već sljedeće godine bile su ukinute carine između zemalja članica.
Današnje je ime Europska unija dobila tek 1. studenoga 1993. godine u gradu Maastrichtu, te je time otpočela nova faza moderne integracije. Države članice postale su nova država koja je nosila naziv Europska unija. Ubrzo zatim je i zemljama istočne Europe ponuđeno pravo na priključenje EU.
Nakon više od 50 godina i pet valova proširenja, Europska unija danas broji 25 zemalja članica koje se pripremaju za šesti val proširenja.
EUROPSKE INTEGRACIJE: Europske integracije su pojam koji obuhvaća sve procese institucionalne, gospodarske i/ili političke suradnje i integracije država na europskom kontinentu. Pod tim pojmom se podrazumijevaju organizacije poput Europske unije, Vijeća Europe, Organizacije za europsku sigurnost i suradnju, Europskog gospodarskog prostora, EFTA-e, CEFTA-e i dr. Od svih navedenih organizacija Europska unija je jedina istinska integracija s obzirom na stupanj i način suradnje među državama članicama te mehanizme i razine odlučivanja u Uniji. Ostale spomenute organizacije međuvladina su karaktera te pružaju okvire za različite oblike suradnje (trgovinu, zaštitu i promociju ljudskih prava, itd.) između europskih država, kojima se stvaraju pretpostavke za moguće puno uključivanje u integracijski proces unutar same unije.
Europska je unija udruženje država koje rade na postizanju zajedničkih ciljeva definiranih u Ugovoru o Europskoj uniji. Neki od tih ciljeva su: promicanje gospodarskog i društvenog napretka te visokog stupnja zaposlenosti, postizanje uravnoteženog i održivog razvoja stvaranjem područja bez unutarnjih granica, osnaživanje gospodarske i društvene povezanosti, uvođenje jedinstvene valute, afirmiranje vlastitog identiteta na međunarodnoj sceni, postupna izgradnja zajedničke obrambene politike, očuvanje cjelokupne pravne stečevine Zajednice, itd.
NA PUTU U EU: Da bi neka država postala punopravnom članicom EU, prvo mora Vijeću EU podnijeti molbu za članstvo, koju prati zahtjev za ocjenom usklađenosti u odnosu na Kriterije iz Kopenhagena. Molbi za punopravno članstvo obično prethode sklapanje i provedba ugovora o pridruživanju, kao i pripremna faza. Nakon toga Vijeće EU traži mišljenje Europske komiisje. Komisija zatim, o molbi za članstvo izdaje svoje mišljenje koje može biti pozitivno ili negativno. To mišljenje po svojoj prirodi nije obvezno. Temeljem usvojenog pozitivnog mišljenja za članstvo, Komisija daje preporuku Vijeću EU da započne pregovore o punopravom članstvu sa tom državom. Prije otvaranja pregovora između EU i zemlje kandidatkinje provodi se screening tj. postupak tijekom kojeg se unutar zakonodavstva pojedine zemlje kandidatkinje utvrđuju područja koja treba prilagoditi zakonodavstvu Unije te do koje je mjere potrebna prilagodba. Screening zajedno provode država kandidatkinja za članstvo i Europska komisija. Vijeće donosi odluku o početku pregovora. Odluka o početku pregovora vezana je uz zaključke međuvladine konferencije vlada zemalja članica Unije, koja se održava svake četiri godine, a na kojoj se razmatraju najvažnija strateška pitanja u Uniji, uključujući i njezino proširenje. Kad konferencija zaključi da je određena zemlja podnositeljica molbe spremna da joj se prizna status kandidata za članstvo, odnosno da se s njome mogu otvoriti pregovori o pristupanju, oni se pokreću u roku od šest mjeseci od završetka međuvladine konferencije. Pregovore vodi Predsjedništvo EU u ime država članica, a u suradnji s Europskom komisijom. Nakon što se završe pregovori, izrađuje se nacrt ugovora o pristipanju između EU i države kandidatkinje, kojega moraju odobriti Vijeće EU i Europski parlament. Nakon toga se navedeni ugovor potpisuje. Da bi stupio na snagu, moraju ga ratificirati države članice EU i zemlja kandidatkinja. Ovisno o ustavnopravnom uređenju države kandidatkinje, u toj se zemlji može provesti i referendum kao jedan od instrumenata ratifikacije. Nakon dovršetka procesa ratifikacije ugovora o pristupanju, država kandidatkinja postaje državom članicom EU.
KORISTI I DUŽNOSTI: Koristi su država članica EU izravne i mnogobrojne: od ravnopravnog sudjelovanja u radu tijela Unije i oblikovanju zajedničkih odluka i politika, od korištenja prednosti unutarnjeg tržišta i utjecaja EU u međunarodnim odnosima, do suradnje u razvojnim projektima (suradnje koja omogućuje stjecanje znanja i tehnologije, korištenje sredstava EU iz fondiva namijenjenih smanjivanju razlika između regija i država članica u EU, učinkovitoj i ravnomjernoj zaštiti okoliša) te zaštite koju pruža zajednička obrambena i sigurnosna politika Unije, i konačno, do korištenja aranžmana Unije u međunarodnoj trgovini, u sklopu Sporazuma EU i Svjetske trgovinske organizacije.
Dužnost je svake članice EU da primjenjuje pravne propise EZ, poznate pod nazivom pravna stečevina Zajednice, te da aktivno pridonosi ispunjavanju ciljeva EU kroz aktivnosti na razini država članica i na razini Europske unije. Također, dužnost je svake članice EU da uplaćuje u proračun Europske unije određen dio prihoda od poreza na dodanu vrijednost koji se u toj državi primjenjuje te izravni doprinos države članice koji je određen u odnosu na visinu njezinog bruto nacionalnog dohotka.
MANJE POZNATO: Iako su rijetke informativne emisije u kojima se ne spominje neka od aktivnosti najviših tijela EU ili pak njezinih čelnika, za većinu je građana ova nadnacionalna organizacija velika nepoznanica. Ime i simbol nisu nepoznati, ali funkcioniranje institucija i sam proces pridruživanja EU jesu.
Glavni organ EU je Europska komisija koja nadgleda poštovanje prava Zajednice, garantira regularno funkcioniranje i razvoj zajedničkog tržišta, pokretač je integracija i predstavlja izvršnu vlast EU, a odluke donosi većinom glasova svojih članova. Obuhvaća preko 16.000 stalnih radnih mjesta, a od toga otprilike 1.900 samo u prevodilačkoj službi.
Vrlo često se u medijima spominju odluke koje je donijelo Europsko vijeće. Europsko vijeće čine šefovi država ili vlada država članica EU koji se sastaju najmanje dva put godišnje, zajedno s predsjednikom Europske komisije, u državi koja u tom trenutku predsjeda Unijom. Europsko je vijeće glavni pokretač važnih političkih inicijativa Unije te pruža mehanizam za donošenje odluka u spornim pitanjima koja nisu riješena u sklopu Vijeća EU.
Europski parlament je jedini neposredno izabran i, time, neposredno legitiman organ EU, te predstavlja narode država članica EU. Maksimalan broj zastupnika je ograničen na 732.
Često spominjani dokument EU-e je Europska konvencija o ljudskim pravima koja je stupila na snagu još u rujnu 1953. godine. Cilj joj je u državama članicama osigurati elementarna ljudska prava, zaštitu osobnih sloboda, itd. Mehanizam sprovođenja Konvencije je jedinstven jer građani putem podnošenja individualne žalbe imaju izravan pristup Stalnom sudu za ljudska prava u Strazburu, koji je neovisan od nacionalnih instanci.
Euro je kao jedinstvena valuta u EU najprije uveden u 11 država članica, i to 1. siječnja 1999. godine. Godinu dana ranije osnovana je i Europska centralna banka, s preko 1000 uposlenika.
PRIDRUŽIVANJE I KANDIDIRANJE: Politika pridruživanja i suradnje osnovni je činitelj vanjskih odnosa EU. Europska je unija odgovarajućim sporazumima stvorila gustu mrežu suradnje s različitim državama i regijama svijeta. Intenzivno razvija regionalnu politiku kroz potpore brojnim regionalnim programima i projektima, a u tu svrhu oformljeni su i brojni fondovi za zemlje članice EU, te pretpristupni fondovi za zemlje kandidatkinje. Postoje i programi povezivanja sadašnjih i budućih članica, te programi podrške općina.
Od lipnja 1999. postoji i Pakt za stabilnost jugoistočne Europe čiji je cilj osiguravanje mira u ovoj regiji, te stabilnost i ekonomski razvoj.
Kada govorimo o regiji, poznato je da je, ako govorimo o zemljama nastalim iz bivše SFRJ, samo Slovenija članica EU. Hrvatska ima status kandidata, Makedonija je kandidaturu za članstvo podnijela u ožujku 2004. godine, a u studenome 2003. godine Europska je komisija usvojila Studiju o izvodljivosti BiH. Prošloga je mjeseca Europska komisija pozitivnom ocijenila i studiju o izvodljivosti SiCG.
Neke od zemalja ove regije svoj su ulazak u EU usporile nedovoljnom suradnjom s haškim Tribunalom, dok su druge intenziviranjem isporučivanja optuženika (doduše bez onih najtraženijih) nagrađene novim iskorakom na putu europskih integracija. U svim ovim zemljama postoje kako pobornici ulaska u EU, tako i oni koji taj čin smatraju nepotrebnim, tvrdeći kako se gubi vlastiti identitet i mogućnost slobodnog uređivanja vlastitog tržišta. Osim toga što se neki u manjim državama ove regije plaše »utapanja« u nešto nadnacionalno, drugi taj čin smatraju konačnom zaštitom od tuđih teritorijalnih apetita, te ga tumače kao ulazak u društvo ekonomski i demokratski kvalitetnije uređenih zemalja, tj. u društvo razvijenijih.
g
