Arhiv tekstova
Stranački ili općinski interesi
Prva točka dnevnoga reda 10. sjednice Skupštine Općine Subotica, zakazane za 26. travnja, trebalo je biti donošenje odluke o osnivanju Fondacije za omladinsku kulturu »Fokus«. Čini se kako je ova predložena točka dnevnog reda bila razlogom prvog, ozbiljnijeg, razilaženja prijeizborne koalicije Saveza vojvođanskih Mađara – Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini – Lige socijademokrata Vojvodine, sa svojim poslijezbornim koalicijskim partnerom Demokratskom strankom, s kojom su formirali većinu u subotičkom parlamentu.
Ovaj prijedlog (službeno ne zna se čiji), kako se kasnije ispostavilo, bio je razlogom neulaska vijećnika prijeizborne koalicije u Veliku vijećnicu, te tako i neodržavanja sjednice Skupštine.
TKO JE PREDLAGAČ?: Članovi prijeizborne koalicije su zahtijevali, da se sporna točka skine s dnevnog reda zbog izvjesnih nejasnoća, na što Demokratska stranka nije pristala. Oporbeni vijećnici su na konferenciji za novinare održanoj u Plavoj vijećnici istoga prijepodneva nedostatak kvoruma protumačili kao cjenkanje i borbu oko osobnih interesa unutar vladajuće koalicije, dok su se predstavnici vijećničkih skupina ove koalicije mahom uzdržali od komentara. Jedno od spornih pitanja u cijeloj stvari bilo je i to što je, za razliku od uobičajene procedure, da se u skupštinskom materijalu uvijek nalazi i naziv predlagača određene odluke, ovdje je on nedostajao.
Kako bi stvari bile jasnije, vrijedi se podsjetiti vremena pred izbore i neposredno nakon njih kad se formirala sadašnja vladajuća koalicija (SVM-DSHV-LSV-DS-G17 Plus). Kao jedan od segmenata programa Demokratske stranke (koji je objavljen kao podlistak »Subotičkih novina« pod nazivom »Provetravanje – Promoter ideje za evropsku Suboticu« broj 4.) figurirao je i Omladinski kulturni centar. U promotivnom materijalu DS-a moglo se tada pročitati, kako su mladi Subotičani »danas lišeni urbanog duha, prvenstveno zbog politike aktualnih subotičkih vlasti koje odbacuju svaku inicijativu koja se ne uklapa u nacionalno obojen koncept s kraja XIX. stoljeća«, odnosno da je »nizak nivo kvalitete i kvantitete sadržaja za mlade prouzrokovan sputavanjem pojedinačnih i grupnih inicijativa iz razloga što ne odgovaraju šablonskom, arhaičnom poimanju potreba mladih od strane subotičkih vlasti u proteklom deceniju«. Kako se vidi iz ovih citata, subotički Općinski odbor DS-a je, tada, vrlo jasno odredio nacionalno-manjinske stranke (SVM i DSHV) i njihovu politiku usmjerenu prema tome da se održe nacionalno-manjinski kulturni centri i nacionalno-manjinska kultura, kao »krivce« za nedostatak »urbanog duha« u Subotici.
KULTURNA POLITIKA: Istini za volju, ovi kulturni centri su još uvijek dijelom zbog »socrealističkog nasljeđa«, a dijelom i zbog same činjenice da postoje zbog očuvanja nacionalne kulture (ne samo nacionalnih manjina) većim dijelom svoga programa fokusirani na folklorne sadržaje i amatersko stvaralaštvo. Zašto je to tako, vjerojatno ima mnogo razloga, međutim, nesumnjivo je da se politički predstavnici stranaka na vlasti, u proteklom desetljeću i pol, nisu željeli odreći postojanja, što znači i financiranja, tri kulturna centra u gradu, hrvatskog »Bunjevačkog kola«, mađarskog »Népkőra« i srpskog »Svetog Save«, usmjerenih prema očuvanju i njegovanju nacionalnih kultura tri najznačajnije nacionalne zajednice u gradu.
Pokraj toga, ne treba zaboraviti da u Subotici postoje i druge, značajne profesionalne kulturne institucije, čiji je osnivač i financijer Općina, kao što su: Gradski muzej, Gradska knjižnica, Likovni susret, Narodno kazalište, Dječje kazalište, koje su stranke na vlasti nastojale očuvati u proteklom desetljeću i pol, i poticati da se i u njima njeguju različite nacionalne kulture. U tom smislu, zasigurno da je stav subotičkog DS-a, kako je takva politika arhaična i sputavajuća, pridonio tomu da se jedna »prirodna« predizborna koalicija između nacionalno-manjinskih stranaka i DS-a, koji sebe predstavlja kao »zaštitnika nacionalno-manjinskih interesa« na pokrajinskoj razini formira, ali u Subotici ne.
Nakon izbora, uz značajan pad broja vijećnika SVM-a i uz samo pet vijećnika DSHV-a te četiri LSV-a, nužna je bila koalicija u kojoj se opet kao »prirodni saveznik«, budući da na razini Pokrajine ovakva koalicija uspješno funkcionira, nametnuo DS. Dosadašnji rad skupštine, kao što je manje-više poznato, protekao je uz nekoliko ustupaka Demokratskoj stranci, kako kod planiranja općinskog proračuna (gdje je mimo koalicijskog dogovora DS isforsirao financiranje »Bunjevačkog kulturnog centra« tako i kod određenih kadrovskih rješenja u javnim poduzećima.
No, čini se, da je ovoga puta koalicija SVM-DSHV-LSV bila jedinstvena u neprihvaćanju, načina ili pak sadržaja, prijedloga koji je subotički DS pokušao »progurati«.
LOKALNO I NACIONALNO: A što stoji u »spornom« prijedlogu osnivanja fondacije Fokus? Kako se navodi u prijedlogu programskog plana, čiji su autori članovi DS-a Branislav Filipović i Viktorija Šimon Vuletić? Zbog toga što se »kultura u našem gradu često svodila na folklor«, nudi se novi kulturni koncept »koji bi trebao upravo kroz kulturu, kao najjeftinije sredstvo u materijalnom smislu, približiti građanima vrijednosti suvremenog načina života visokorazvijenih zemalja, vrijednosti na kojima je izgrađena Europska unija i uopće (post) moderni svijet«. Težište je pri tome stavljeno na »gradske i građanske potrebe i inicijative mladih«, ali se postavlja pitanje po kojim kriterijima će se odlučivati što su gradske i građanske potreba mladih ili pak tko će biti taj koji će odlučivati koji su projekti »adekvatni« za financiranje. Ako se vratimo na program za mlade DS-a, pod sintagmom »adekvatan sadržaj« podrazumijeva se onaj koji bi ostvarivao ciljeve Programa za europsku Suboticu, odnosno ciljeve programa DS-a.
Jasno je, dakle, da su se ovdje sukobile dvije koncepcije kulturne politike u Općini Subotica, gradu koji, kako za hrvatsku tako i mađarsku nacionalnu manjinu predstavlja duhovno i kulturno središte i stoga je iznimno važan za njihovo nacionalno, a što u biti znači kulturno održanje. Jasno je i da će se koalicija održati, i da nade oporbenih stranaka i samostalnih vijećnika, da će se raspasti nisu realne.
Ostaje, međutim, nejasno kako »pomiriti« interese nacionalno-manjinskih stranaka, koje su osnovane radi toga da štite interese nacionalnih manjina podrazumijevajući njihovu kulturu i interese, te, prije svega subotičke organizacije Demokratske stranke. Ona, čini se, nije dovoljno spremna prihvatiti činjenicu da se građani Subotice ponose svojim kulturnim naslijeđem, koje je istkano od naslijeđa različitih nacionalnih kultura te, po svaku cijenu, zagovara promoviranje neke nejasne, nazovi »nadnacionalne« kulture, ma što to značilo. Istodobno, ovakav stav subotičke organizacije je u nesuglasju i sa samim programom Demokratske stranke u kojem se ističe kako njihove osnovne vrijednosti i principi »ne proističu iz teorije nego iz najboljih tradicija našeg naroda« i da je u svim korjenitim društvenim promjenama osnovno pitanje »što ne treba da se mijenja, što je naša osnovna nacionalna vrijednost i vrlina. Što su naši korijeni, koje treba očistiti od naslaga vremena i lutanja, osvježiti i ojačati«. g
Jasminka Dulić
