Arhiv tekstova
Klaunovi
Institucija cirkusa, na određeni način prezentirane, organizirane zabave postoji već odavno u ljudskoj povijesti. Stari zapisi potvrđuju kako su se još tisućama godina prije naše ere, primjerice na faraonskim i kineskim dvorovima, vladari razveseljavali raznovrsnim atraktivnim točkama zabavljačkim točkama ondašnjeg vremena.
Iz tog davnog perioda ljudske civilizacije svoje korijene vuče i najpopularnija cirkuska profesija omiljenog dječjeg lika (ali i mnogih odraslih!), simpatičnog i nespretnog šereta napadno nafarbanog lica. Klauna.
VLADARI SMIJEHA: Sama riječ klaun svoje korijene vuče iz islandskog jezika i njegove riječi clunni što bi u slobodnijem prijevodu značilo prostak, a ustaljeni izraz za cirkuski lik zaživio je s pojavom tipiziranih zabavljačkih likova koji su u početku razvoja cirkuske umjetnosti najčešće služili za popunjavanje vremena između dvije akrobatske točke. No, malo bolji poznavatelji svjetske književnosti sjetit će se talijanske commedia del’ arte i Harlekina, komičnog lika bijelog lica koji se često znao pojavljivati u ovoj vrsti umjetničkog dramskog izražavanja. Ipak pravi razvitak moderne klaunovske umjetnosti dolazi tek u 18. stoljeću kada se pojavljuju prvi tipizirani likovi kostimiranih zabavljača, čija je uloga da u svome nastupu publiku dovode do smijeha svojom nespretnošću i osebujnim repertoarom grimasa koje im je dodatno omogućavala napadano »oslikano« lice«.
KLAUNOVI BIJELOG LICA: Danas su često poznati pod imenom Pierrot, klaun koji je znatno pametniji od Augusta (crveni klaun) i često je u prilici da smisli neku podvalu naivnijem kolegi ili pak Joe, koji svoje univerzalno ime duguje imenu velikog engleskog zabavljača iz 19. stoljeća Josephu Grimaldiju, koji je osmislio glazbenu točku s bijelim klaunom u naslovnoj roli. U načelu klaunovi »bijelog lica« posjeduju i dodatne vještine kao što su muziciranje, žongliranje, pjevanje i ukoliko nastupaju u paru s kolegama »crvenog lica« uvijek su nadređenom položaju. U početku se bijela boja dobivala od brašna i vapna, ali se danas lice premazuje specijaliziranim neotrovnim, biljnim bojama.
CRVENA LICA: Najpoznatiji klaun crvenog lica među publikom je poznat pod imenom (glupi) August, a svoj debi pred publikom imao je zahvaljujući američkom
zabavljaču Tomu Bellingu, koji se jedne noći 1864. godine tijekom europske turneje cirkusa u kojemu je nastupao, u potrazi za novim identitetom, pojavio se s velikom crvenom kuglom na nosu u par brojeva većem kaputu, hlačama i cipelama i krećući se nezgrapno i trapavo. Bukvalno »gurnut« u arenu, od strane direktora cirkusa, klaun se spotakao i pao direktno »na nos« u prašinu središnjeg dijela šatre, što je izazvalo salve smijeha oduševljenog auditorija i uzvike »August«, što bi na njemačkom slengu imalo značenje poput glupana ili budale. I novi lik je bio stvoren.
Omiljeni lik najmlađih, klaun crvenog lica i velikog »jabučastog« nosa zaživio je do današnjih dana svojom smijehom iritirajućom nespretnošću, uvijek »izvučenim debljim krajem« u svakoj situaciji, ali i dobrodušnoću trpljenja svih šala na vlastiti račun. Najpoznatiji američki klaun »crvenog lica« bio je Lou Jacobs, koji se je sve do pozne starosti (povukao se u 84. godini) razveseljavao milijune gledatelja u brojnim predstavama tijekom duge i uspješne karijere.
FILMSKI KLAUNI: Razvoj novog medija, filma, nije ničim naudio cirkuskoj umjetnosti, ali je donio potrebu za stvaranjem specifičnijeg lika u novim okolnostima. Zahvaljujući genijalnom Charlie Chaplinu povijest ljudske komike dobila je novi klaunski lik, nespretnog skitnicu. Svoj lik, koji ga je učinio besmrtnim, Chaplin je kreirao dijelom vođen provjerenim detaljima klaunovskog kostimiranja. Kombinacija ogromnih cipela, hlača koje su za koji broj veće, ali uskog gornjeg dijela s malenim šeširom i obveznim štapom, doživjeli su potpun uspjeh tek sa vještom imitacijom patkastog, »tresućeg« hoda. Nijemi filmovi s njegovim brojnim gegovima i danas se vrte na mnogim televizijama, a »Charlo« je postao sinonim vrhunca umjetnosti komike. g
