Arhiv tekstova
Kako, molim?
OPASNI MLADALAČKI SNOVI
Ja znam da se ne može zaboraviti ono što je bilo, ali se crta mora podvući, nadam se da se to više neće ponoviti. Više nitko pametan u Hrvatskoj ne govori o Zemunu kao hrvatskom gradu. Malo nas plaši kada vidimo ovu frustriranu mladost (u Srbiji) koja je na neki način pobijedila na ovim izborima, koja još sanja o Virovitici, Karlobagu i Ogulinu, koje možda ne bi znali na karti niti pronaći. Ja znam da od toga nema neke realne opasnosti, ali ako ta frustracija i loš život predugo potraju, onda se nikad ne zna kako to može metastazirati. Zlatko Kramarić, gradonačelnik Osijeka, »Danas«, 7. veljače 2004.
BARBARIZIRANI MEDIJI
Mediji u Srbiji su barbarizirani i zbog povećanja naklade i gledanosti krše sve etičke norme. U Srbiji dominira neprofesionalno novinarstvo na koje predstavnici profesije uopće ne reagiraju. Postoji porast prijetnji novinama i novinarima, ali i strahovit novinarski neprofesionalizam. Mediji su u Srbiji često neosjetljivi na kršenja građanskih sloboda, osim kad je riječ o drastičnim slučajevima. Nema nikakve sumnje da su pojedini mediji sluge ekonomskih centara moći. Žarko Korać, potpredsjednik Vlade Srbije, »Građanski list«, 5. veljače 2004.
A POSLIJE SLOBE…?
Riječ je o najcrnjoj noćnoj mori demokratske Srbije, a parafraza Maršićaninovog izbora je ‘I poslije Slobe – Sloba’. Aleksandar Kravić, dužnosnik Lige socijaldemokrata Vojvodine, »Danas«, 6. veljače 2004.
ZA PRIMJER DRUGIMA
Nedavno sam jednom veleposlaniku rekao: »Nemojte našu želju da što prije uđemo u Europsku uniju promatrati kao želju da što prije pobjegnemo s ovih prostora. Naprotiv, ulaskom u EU, mi širimo zonu europske sigurnosti na taj prostor i preuzimamo obveze i odgovornost«. Na taj način dajemo poticaj da demokratske snage u regiji prepoznaju vrijednost truda koji treba uložiti da bi se postiglo punopravno članstvo. Hido Biščević, državni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova RH, »Vjesnik«, 8. veljače 2004.
NA POPRAVNI?
Ako bi rat, ne daj Bože, ponovno izbio, sve bih isto radio, pa makar opet dopao Haaga. Simo Zarić, bivši haški zatvorenik, nakon prijevremenog odsluženja kazne, »Večernje novosti«, veljače 2004.
RUŠITELJI GRANICA
Mi industrijalci i poduzetnici smo ljudi koji prave mostove i ruše granice i zaista moramo učiniti sve da to pokažemo, uz podršku naših političara, gospodina Mesića i premijera Ive Sanadera. Činjenica je da je on smogao snage posjetiti Srpsku crkvu i čestitati Božić pravoslavnim vjernicima riječima »Hristos se rodi«, što je imalo velik odjek i ovdje u Srbiji i među Srbima u Hrvatskoj. Tako sam na osnovu moga posjeta srpskoj zajednici u Hrvatskoj vidio koliko je to pozitivno primljeno i da je to sada jedan potpuno novi odnos političara prema Srbima. Bez obzira na to što je to HDZ i što se ljudi plaše poučeni ranijim negativnim iskustvom. Sve je drukčije. Dakle, mi moramo pokazati da Srbija i Hrvatska mogu postići dobru ekonomsku i svaku drugu suradnju »ruku pod ruku« i da nas onda Europska zajednica prihvati kao normalne ljude s uređenim dvorištem i svojom kućom. Bogoljub Karić, srbijanski biznismen, »Novi list«, 7. veljače 2004.
BRATSKI U BIZNIS
Doživio sam u Novom Sadu, malo je reći snažnu impresiju, bolje je reći fascinaciju, dvojicom mladih ljudi, jedan je Robert, Hrvat, drugi je Đura, Srbin, koji su od svojih studentskih dana, prvih godina prošlog desetljeća, do danas, krenuvši od nule, stvorili novinski imperij s više od trideset revijalnih izdanja, sa stotinama uposlenih, s poduzećima u šest država, s godišnjim prometom od milijuna i milijuna eura, s… A mogli su se, neki će reći i trebali, gledati preko nišana. Željko Raukar, »Novi list«, 5. veljače 2004.
