Arhiv tekstova
U pripremi nova jogurt revolucija?
U proteklih mjesec i pol dana na političkoj sceni Srbije odvija se prava tragikomedija u svezi formiranja nove vlade. Domaći mediji zasićeni su tekstovima o aktualnim političkim pregovorima, pri čemu se vrlo malo pozornosti obraća na druge, podjednako važne teme. Za Vojvođane jedna takva tema jest pitanje autonomije Vojvodine i njezine budućnosti u okviru novonastale političke situacije u zemlji.
Naime, četiri od ukupno šest stranaka u novom sazivu srbijanskog parlamenta izravno niječu pravo Vojvodine na bilo kakav vid autonomije. Preostale dvije stranke – DS i G17 Plus – nominalno se zalažu za autonomiju, međutim, u praksi nisu pokazale mnogo sluha za »vojvođansko pitanje«. Treba podsjetiti da je za vrijeme vlasti DS-a na jedvite jade izdejstvovan takozvani omnibus zakon kojim je Vojvodini osiguran stupanj autonomije predviđen Miloševićevim ustavom. No, autonomaši i na tome trebaju biti zahvalni budući da trenutačne političke prilike u najboljem slučaju upućuju na sasvim izvjestan izostanak daljnje podrške autonomiji Vojvodine, a u najgorem na potpuno ukidanje pokrajinskih institucija.
»PATRIOTSKA« ANTI-AUTONOMAŠKA FRONTA: Vojvođanska administracija pod autonomaškim okriljem ligaša Nenada Čanka već tri godine predstavlja trn u oku patriotima i legalistima. Baš kao i za vrijeme tzv. jogurt revolucije, autonomaški se pokret danas u javnosti prikazuje kao antisrpski. Nedavna izjava Radoša Ljušića, zastupnika DSS-a u novom sazivu parlamenta, da je Koalicija za toleranciju antisrpska nažalost nije izolirani primjer stigmatizacije građanskih inicijativa u Srbiji. I dok je 1989. godine Vojvodinu rušio Milošević uz pomoć kosovskih Srba (poput Miroslava Šolevića), danas to čine malo umiveni centralisti populističkom retorikom koja se oslanja na tranzicijske poteškoće, a i znatno izmijenjeni demografski izgled Pokrajine. I u jednom i u drugom slučaju autohtoni Vojvođani i njihove podijeljene političke vođe nijemo prate kako im netko drugi kroji sudbinu.
Kako je izborni rezultat omogućio provedbu unitarističkog koncepta države, beogradski centralisti nisu tratili vrijeme. Srpska radikalna stranka pokrenula je tako inicijativu za ukidanje autonomije Vojvodine. Štoviše, novi predsjednik srbijanskog parlamenta Dragan Maršićanin izjavio je da je vojvođanski parlament nelegitiman, te da bi ga trebalo raspustiti. Vojvođanskim autonomašima valja ozbiljno shvatiti prijetnju ojačane antiautonomaške fronte.
GRAĐANSKA AUTONOMAŠKA FRONTA: Čini se da su zagovornici moderne i građanske opcije u Vojvodini ozbiljno shvatili da valja nešto činiti hitno kako se radikalske nakane ne bi obistinile. U intervjuu za Magyar Szó, Čanak je najavio internacionaliziranje pitanja statusa Vojvodine ukoliko dođe do narušavanja autonomije Pokrajine. On je dodao kako je »pod upitnik stavljen status punopravnog člana Saveza europskih regija«, te da Europa to »ne smije sebi dozvoliti«. Štoviše, u cilju obrane Vojvodine i njezinih interesa, Glavni je odbor LSV-a donio odluku o formiranju najšireg bloka političkih i društvenih snaga. Ligaši smatraju kako se bujanju nacionalizma, fašizma i ekstremne desnice može suprotstaviti jedino ujedinjenim nastupom cijelog građanskog društva.
U ponedjeljak se ligašima pridružio József Kasza i pozvao na »zbijanje redova«, najavivši formiranje predizborne koalicije između SVM-a, Demokratske stranke, i LSV-a na pokrajinskim izborima koji nas očekuju najkasnije na jesen. Ubrzo potom, visoki dužnosnik DS-a Đorđe Đukić potvrdio je ove navode i rekao da postoji »realna mogućnost« da do takve koalicije zaista dođe. Nema sumnje da će se ovoj inicijativi pridružiti i dvije nacionalne stranke vojvođanskih Hrvata kada za to dođe vrijeme.
U ovom trenutku, »zbijanje redova« demokratskih snaga građanske opcije čini se imperativnim ukoliko doista postoji želja za očuvanjem povijesno-političke i gospodarske samobitnosti Vojvodine. Ako 80 posto građana Vojvodine zaista podržava autonomiju, kako se to često može čuti, i političke vođe i sami građani imaju dužnost raditi na ostvarenju svojih interesa. Razočaravajuća je jedino sveopća inertnost zbog koje je bilo potrebno čekati da beogradski centralisti ovako ozbiljno ugroze Vojvodinu kako bi se pokorni Vojvođani animirali na političko djelovanje. Naravno, sasvim je moguće i da autonomaški pokret još jednom zataji – što zbog nezainteresiranosti, što zbog nadmoćnosti centralističkih snaga – u kojem slučaju Vojvodina niti treba niti zavređuje autonomiju. g
