Arhiv tekstova

Re­ne­san­sno ras­košni talent iz sje­ne

Ante Vukov vrlo je rano ušao u svijet umjetnosti. Kao subotički gimnazijalac postaje najmlađim članom multimedijalne umjetničke skupine »Bosch & Bosch«, izvodi projekte, happeninge, izrađuje ready made, collage, piše i riše vizualnu poeziju, uopće, jedan je od najagilnijih i najzapaženijih članova. Još i prije no što će se skupina raspasti, Ante Vukov se priklanja tradicionalnijim oblicima kreativnog traženja sebe u umjetnosti, prije svega okrećući se introvertnoj poetici, što možda ponajviše dolazi do izražaja u njegovoj poetskoj knjizi pjesama »Zlato istočnog sutona« (Subotičke novine, edicija »Osvit«, 1986.), kao i u drugoj – »Ruži vjetrova«, tiskanoj 1989., a potom i gotovo šamanskom poimanju likovnosti, crtanju i slikanju. Pitamo Antu Vukova, kako je njegova umjetnička odiseja rezultirala ovim najnovijim ostvarenjem, gotovo klasicističkom, romantičarskom prozom, romanom »Kuća porculanske lutke«, kada znamo da je počeo kao avangardni umjetnik, multimedijalni minimalist: »Kako ste od avangarde, alternative, fluxusa, comportment arta, neoizma, vizualne poezije i minimalizma, preko slikarstva, dospjeli do procesa u kojem ste napisali jedan, premda aromom pokojnog Bruna Schultza, Danila Kiša, Kosztolányija i Csatha, u biti ipak klasični, obiteljski, sjetan roman u ponajboljem duhu neo-romantizma?«
    Ante nas provodi kroz odaje svoje obiteljske kuće, pripovijeda povijest obitelji, pokazuje mnoštvo slika, isječaka iz novina, porculanske lutke i šolje za čaj. »Comportment-art je lična povijest, ja sam ostao na braniku istrage osobne povijesti. Mi smo podrijetlom iz Slovačke i iz Mađarske, a s hrvatske strane tu su djed Stipan Vukov i nana Kata Kuntić. Pravi smo izdanak Austro-ugarske srednjoeuropske obitelji, koju simbolizira jedna stara kruška u vrtu, preko čijih grana ja kanim u literaturi doći do naših korijena. Poput ovih lutaka u mojoj sobi, porculanskih, do metafora i niti romana, trilogije o svojoj obitelji, korijenima. Trilogija sadrži tri romana, prvi je »Kuća porculanske lutke«, druga je naslovljena »Herbarijum«, a treći dio bit će »Porculan duše ili Duša porculana«, i govorit će o romskim glaz-benicima. Ja nepomičan putujem, a oni putuju čitavim svojim povijesnim bitkom, svi stremimo istom cilju«, kaže Ante Vukov.
»To je na način kaleidoskopa vraćanje unatrag do konačnog cilja-budućnosti. A što se tiče prvotnih Vaših pitanja, smatram da je i ‘Bosch’ bio romantizam, ali pokret romantizma budućnosti, a sada sam se okrenuo romantizmu prošlosti, a opet budućnosti, u nekom smislu. Kada dovršim trilogiju proze, posvećujem se dovršavanju poetskog ciklusa koji će rekapitulirati sav moj poetski rad. Knjiga će se zvati ‘Vrati vrieme’. Upravo tako, jer proučavam starije štokavske oblike hrvatskog jezika. Tematika je opet o vječnom povratku«, kaže Vukov. I tako, ovaj sjetni i tihi umjetnik u svojoj sobi u predgrađu prede niti vremeplova kojim će se vratiti u budućnost. Ante Vukov stvara budućnost gradeći prošlost: »Uvijek sam se interesirao za fragmente i ulomke još kada smo mi ‘Boschovci’ živjeli kao junaci iz pop-artističkih stripova. Traje to do danas. Fragmentima i ulomcima do cjeline«.
R. G. Tilly