Arhiv tekstova
Poduzetnici naprijed – ostali, stoj!
Izbori se u nas nadasve gube, ili se ipak i dobivaju? Najlakše je, izgleda, udrobljeno! Takav su odgovor na već ovještalu dilemu petnaestgodišnjeg hrvatskog samostalnog političkog procesa pružili rezultati nedjeljnih lokalnih izbora. Iako su po prvim reagiranjima vodstava velikih i većih političkih stranaka svi samo na dobitku, neki su gubici ipak preočiti. Po političkoj tradiciji očekivani gubitnik, HDZ, izgubio je iznad očekivanja koja lokalno sljeduju parlamentarno vladajuću stranku. Nadasve eklatantno u Osijeku i Slavoniji, mimo realnih nadanja u Splitu, prema aspiracijama donekle i u Zagrebu i Rijeci.
Unutar tog obrasca, dobili su međustranački ali i unutarstranački oporbenjaci. Napose oni pod stvarnom ili za javnost dojmljenom »ugrozom« od trenutačno vladajućih. To osobito vrijedi za Đurđu Adlešić, za Mršića, Čačića, Obersnela, Komadinu, Bandića, Glavaša, Jamba. Donekle za Šuicu i možda Kalmetu. No ovdje je, osim u specifičnom slučaju Šuice gdje je zaslužnik Šprlje uz Sanaderovu pomoć, dobitcima pridonio i osebujan programski dojam kod birača, dojam o poduzetnosti, dosadašnjoj uspješnosti, a ponegdje i novim razvojnim, dijelom i izravno socijalnim idejama kandidata i lista.
Velika apstinencija birača, koju je ipak teško s našim političarima pripisati sličnosti Hrvatske zrelim EU demokracijama, bit će prije već dosta odlučna biračka pljuska cjelini hrvatske političke klase.
Iako tvrdi da je posvuda na izbornom dobitku, toj klasi, ili barem njezinom dosadašnjem dominantnom sastavu, posvuda u više ne tako dalekoj budućnosti prijeti kuvertirani i formalizirani poraz.
GOSPODARSTVENO POLITIČKA OSVJEŽE-NJA: No, izvan rečenog obrasca, ima i osvježenja, novih lica i potpuno novih ideja. To su ovaj put nadasve gospodarstvenici, poduzetnici i menadžeri koji su se odlučili na politički angažman. »Lista Veloga mista« nekadašnjega zlatnog jugoslavenskog košarkaškog centra, a danas zlatnoga splitskog poduzetnika Željka Jerkova, te u manjoj mjeri zagrebačka nezavisna lista višestruko uspješne menadžerice slavnoga prezimena Tatjane Holjevac – već su osvježile javnost svojim za mnoge neočekivanim izbornim rezultatima. Još veća osvježenja mogu se tek očekivati.
Dok su za gospođu Holjevac već potrošena nagađanja da se kandidirala kako bi odnijela neki glas Bandiću, ili pak kako bi mu donijela dodatne ruke u Skupštini Grada, Jerkov se odmah na sasvim neočekivani način predstavio splitskoj i hrvatskoj javnosti. Njegova je lista i prije plijenila pozornost pomalo poduzetnički ekstravagantnim kriterijima po kojima je sastavljana. Ali je tek nakon osvajanja petnaestak posto glasova ta pozornost u punoj mjeri opravdana i do kraja fokusirana.
Pogotovo nakon izjave da ne želi koalicije, niti će pak blokirati formiranje splitske vlasti, ali da ima konkretne programske uvjete za podršku gradskoj vladi bilo SDP-a, bilo HDZ-a. Ti su uvjeti zapravo konkretni projekti, poput donošenja Generalnog urbanističkog plana i sličnih pravno-infrastrukturnih elemenata bez kojih su normalni poduzetnički pothvati ali i normalni život građana Splita nemogući. A Split je ipak već dugo bez njih.
Na neki način, splitski su poduzetnici krenuli stopama Srba i umirovljenika u Saboru. Prisiljavajući, kao još jedna hendikepirana manjina, vlast političara kao privilegirane manjine, da počne rješavati probleme koje je odavno obećala riješiti. Koji se i po zakonu moraju rješavati. Ali ih ipak niti jedna ranija politička vlast rješavati naprosto nije htjela. Izgleda da je ponekad jedini način da se naše vlasti prihvate rješavanja elementarnih problema zemlje – stvarna prijetnja da bez toga uopće neće vladati.
PRIJEVREMENI IZBORI – ZA KOGA?: Najljepše je pritom što Jerkov i drugovi, barem zasad, ne žele ući u izvršnu vlast kako bi realizirali svoje zahtjeve. Žele se i nadalje primarno baviti svojim gospodarstvenim poslovima. Vlast žele obnašati iz Gradskog vijeća, a za realizaciju svojih projekata u izvršnu će vlast, kažu, ako treba, predložiti vrhunske profesionalce za obavljanje javnoga posla.
Naizgled rusoovski utopistička, ova bi ideja možda i na drugim mjestima i drugim razinama mogla postati jednom od novih crta hrvatskoga političkog prosesa. Posvemašnja konstitutivna neuspješnost izvršne vlasti u Hrvatskoj u egzistencijalno nužnom vođenju javnih politika, možda bi mogla jednim dijelom preseliti težište vlasti u predstavnička i zakonodavna politička tijela. Poput gradskih vijeća i Sabora.
Naime, političke bombice koje provociraju HDZ upozorenjima da bi zbog relativnog neuspjeha na lokalnim izborima u dogledno vrijeme morao raspisati prijevremene parlamentarne izbore, upućuju između redaka upravo u tome smjeru. HDZ, dakako, nije doživio takav neuspjeh da bi prijevremeni izbori zbog njega bili izgledni. Niti uočljivi neuspjesi hadezeove vanjske politike neće biti razlog dostatan za tako nešto. Pa čak ni sve ozbiljnija privredna i socijalna slika zemlje koju samo šturo najavljuju slike radnika »Sljemena« i solidarnih sugrađana na Markovu trgu.
Naprosto, ne radi se nadasve o nevoljkosti HDZ-a da drugima prepusti mandat. Radi se prije svega o tome da niti drugi neće tako skoro biti previše voljni da preuzmu taj vrući krumpir u svoje ruke. Što bi s njim? Treba se, iznimno, složiti s Andrijom Hebrangom: neće uskoro biti prijevremenih parlamentarnih izbora. Dapače, ne bi začudilo da u drugom dijelu ovoga mandata Sabora imamo i manjinsku HDZ-ovu vladu. Koju u saborskome glasovanju (ali ne i formalno koalicijski) podržava niz važnijih oporbenih stranaka. Za nove izbore treba ponuditi i neku novu politiku. A za tako nešto treba dočekati neke nove političke poduzetnike. Ili nove ideje kod starih.
Autor je komentator,
tekst je objavljen u Novom listu 18. svibnja
