Arhiv tekstova
Izlet koji se pamti
U srijedu ujutro 11. svibnja preplavila je Osijek i dobar dio Baranje bujica bačkih Hrvata. U organizaciji učiteljica koje rade na hrvatskome jeziku, bilo da vode niže razrede osnovne škole ili sate hrvatskoga jezika s elementima nacionalne kulture, HNV-a, Generalnog konzulata Republike Hrvatske u Subotici i Općine Subotica, a pod pokroviteljstvom grada Osijeka, u posjet Osječko-baranjskoj županiji stigli su učenici osnovnih škola »Matko Vuković«, »Ivan Milutinović« i »Sveti Sava« iz Subotice, »Vladimir Nazor« iz Đurđina, »Matija Gubec« iz Tavankuta, »22. oktobar« iz Bačkog Monoštora i »Ivan Goran Kovačić« iz Sonte.
Grozdana na zrnu papra: Dramatična storija o ljubavi i mržnji, o buzdovanima, madracima, fazanima i jednoj žutoj patkici plijenila je pažnju učenika koji pohađaju nastavu na hrvatskome jeziku. Premda su umalo svi učenici upoznati s glumcima Dječjega kazališta iz Osijeka, koji su nekoliko puta gostovali u Bačkoj, zatečeni su ostali ugođajem kazališta, a tek potom predstave na hrvatskome jeziku. Gluma je bila odlična, nenadmašna. Scenografija, naizgled, jednostavna, i sigurno se među malim bunjevačkim i šokačkim glavicama rodio barem jedan glumac/glumica, pisac ili dramaturg.
Kralj Gorgonzola Rokefort želi na silu udati svoju kćer jedinicu za pravoga prosca – prijeteće pismo poslao mu je Ratoljub X., poludivlji kralj susjednoga kraljevstva, pa Gorgonzola (ime neodoljivo liči na smrdljivi sir) treba saveznika, vojskovođu, dakle, zeta koji je kraljević neke moćne kraljevine. Princeza Grozdana, ne želeći se udati, jedne olujne noći bježi od kuće.
Miroljub, zakoniti no polupriznati sin Ratoljuba X., ne želi se oženiti ponuđenim mu princezama, ruglo je u očima svoga agresivnoga oca. Provodi dane, tjedne, mjesece i godine jašući od Aljaske do Meksika, od Afrike i Kine ne bi li upoznao princezu. Dakle, tijekom te noći, olujne, dok su večerali fazana, kojeg je u ima Ratoljuba X. ulovio njegov sluga, na vrata im je zakucala Grozdana, koja se predstavila, zamislite, kao princeza, kraljevna. Domaćini su joj ponudili smještaj, no iskušali je li ona odista kraljevna tako da su pod desetak madraca podmetnuli zrno papra. I da ne duljimo, Grozdana i Miroljub su se vjenčali, Ratoljub X. i Gorgonzola su se pomirili i imali su puno djece. Grozdana i Miroljub su imali puno djece, dakako, i živjeli dugo i sretno.
Tvrđa: Osječka Tvrđa kao da je nastavak Kineskoga zida. Sva je u ciglama, popločena je i opasana golemim bedemima. Građena je u 18. stoljeću kako bi zaštitila Slavoniju od novoga prodora Turaka. I u pola šetnje tim prekrasnim baroknim gradom, spustila se silna kiša.
Kopački rit. Tikveš: Kiša je pratila u stopu obje skupine. Naime, u pet autobusa prevezlo se 250 učenika te petnaestak njihovih nastavnica pa su se sudionici ekskurzije podijelili u dvije skupine. Prva je otišla u razgledanje osječke Tvrđe, a druga se zaputila u Baranju, u Kopački rit. Nakon razgledavanja kulturne i prirodne baštine Osječko-baranjske županije, skupine su se zamijenile. U Kopačkom ritu, tom raju za ptice i turiste, prvo su učenici pogledali film o prirodnim znamenitostima ovoga područja. Zatim su u dvorcu Tikveš, koji su izgradili Habsubrugovci, a koristili i Karađorđevići, više kao zatvor za svoje zločeste članove obitelji, i Josip Broz Tito kao lovište, i mnogi političari, učenici pogledali izložbu fotografija. Naime, jedna je habsburška princeza bila obuzeta fotografijom pa je slikala baranjske Šokce, njihove kuće, alatke s kojima obrađuju zemlju i običaje. Bilo je lako onima koji plešu ili sviraju u hrvatskim kulturno-prosvjetnim društvima prepoznati dijelove muške, ženske i dječje narodne nošnje te instrumente, koji se, eto, nisu promijenili 120 godina.
Kopački rit. Brod: Kiša jedino nije padala dok su se učenici vozili brodom. Pravim, velikim brodom, koji je već pomalo umornu djecu vozio po ritovima. Stolice nisu ni trebale. Nosiće su zabili u okna i stajali cijelo vrijeme vožnje. I na brodu nije bilo komaraca. Inače, svugdje su nas pratili.
Na koncu: Premda je svaki učenik imao sendviča za još trojicu i premda se grickalo, žvakalo, pijuckalo i lizalo neprestano osam sati, ručak u McDonaldsovom restoranu u središtu Osijeka bio je sjajan. Obilna porcija prženih krumpira te dobar hamburger s coca-colom svima su vratili osmjeh na lice. Zapravo, osmjeh nije ni silazio s lica učenika i učiteljica. Naime, nije mala stvar posjetiti Osijek i Baranju. g
