Arhiv tekstova
Razdoblje velikih institucionalnih iskoraka
Gotovo punih pet godina konzul prvoga razreda u Generalnom konzulatu RH u Subotici Miroslav Kovačić pratio je život hrvatske zajednice u Bačkoj i dijelio ga s njom. Vojvođanske je Hrvate upoznao dok su još bili nepriznati kao manjina, bez legitimnog predstavničkog tijela, daleko od obrazovanja na materinjem jeziku i daleko od pomisli na medijsku kuću koju bi im mogla utemeljiti država u kojoj žive. Bilo je to vrijeme Miloševićeve vlasti, vrijeme svježih ratnih sjećanja i strahova. Za svojega je mandata otpratio vidni razvoj institucionalnog života Hrvata na ovome prostoru, upoznao njihovu kulturnu baštinu, te prijatelje koje će na svoj način ovoga vikenda »ponijeti« u Hercegovinu, prapostojbinu značajnog broja vojvođanskih Hrvata.
HR: Vaš je mandat u Generalnom konzulatu Republike Hrvatske u Subotici otpočeo još u vrijeme dok je na vlasti u Srbiji bio režim Slobodana Miloševića. Kakvu je suradnju s institucijama državnih organa vlasti u to vrijeme imalo konzularno predstavništvo RH u Subotici, te kakvom je ocjenjujete danas?
Konzularno predstavništvo Republike Hrvatske u Subotici, u to je vrijeme imalo samo suradnju s općinskim vlastima u Subotici. Dalje od Subotice kontakti nisu postojali.
Poslije demokratskih promjena u ovoj zemlji veoma su brzo uspostavljeni izuzetno dobri i korektni odnosi, kako na razini institucija Autonomne Pokrajine Vojvodine, tako i s općinama Bač, Apatin i Sombor. Mi smo tada radili na stvaranju povoljnih dobrosusjedskih odnosa, koji su proteklih godina bili iz već poznatih razloga narušeni. U tom smislu, Generalni konzulat u Subotici je puno napora ulagao u povezivanje AP Vojvodine sa susjednim županijama u Hrvatskoj. Ostvareni su brojni kontakti na razini gospodarskih komora između AP Vojvodine i komora Osječko-baranjske, Vukovarsko-srijemske i Zagrebačke županije, te su po prvi puta poslije niza godina prekida uspostavljeni kontakti između nekih gospodarskih subjekata. Ostvarivanje gospodarskih kontakata je važno kako za hrvatsku, tako i za srpsko-crnogorsku stranu jer se gospodarstvo u bivšoj Jugoslaviji godinama razvijalo kompatibilno, nadopunjavalo se, pa i danas postoje interesi za suradnju.
Što se tiče suradnje s lokalnim samoupravama, ona je bila različita od općine do općine. Recimo, Općina Bač, bila je zainteresirana za rješavanje graničnih problema u smislu uspostavljanja bivših graničnih prijelaza, dok su u Somboru i Subotici kontakti bili usmjereni na poboljšavanje odnosa općinskih vlasti i hrvatske zajednice, te na uspostavljanje kontakata tih općina s općinama u Hrvatskoj. Tako je i Općina Subotica potpisala posebnu povelju o suradnji s gradom Osijekom, što je prva takva povelja između dva grada ove dvije zemlje.
HR: Hrvatima u Srbiji je status manjinske zajednice priznat tek 2002. godine. Koliko se od onda promijenio položaj Hrvata i koliko je uspješno hrvatska zajednica pristupila ostvarivanju svojih novostečenih prava?
Hrvatska nacionalna zajednica, uz još neke nacionalne zajednice, pripada takozvanim novim nacionalnim manjinama u SiCG, onima koje su svoj manjinski status dobile tek 2002. godine. Kao takva, i ova zajednica mora proći sve putove svoga »odrastanja« i suočavanja sa svim problemima koji prate jedan potpuno novi način manjinskog organiziranja te zajednice. Praktično, iz početka su morali graditi svoje manjinske institucije i u svezi s tim naravno da je dolazilo i do određenih problema. Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina je od svih relevantnih institucija ocijenjen kao dobar i kvalitetan, ali je problem što je taj zakon uopćen i ne prate ga određena podzakonska akta koja bi do kraja regulirala ostvarivanje pojedinih prava, te omogućila provedbu tog zakona u cijelosti. Uglavnom, one manjinske zajednice koje su se ranije konstituirale mogu ostvarivati više prava od ovih novih, koje prate brojni problemi pri samom organiziranju.
Hrvati danas imaju medije na svom jeziku, pravo obrazovanja na svom jeziku, te Hrvatsko nacionalno vijeće kao legitimno i legalno predstavničko tijelo, a participiraju i u vlasti u nekoliko općina. Položaj Hrvata se u smislu ostvarivanja manjinskih prava lagano poboljšava i nadam se da će u vremenu koje je pred nama biti učinjeni dodatni napori kako bi hrvatska zajednica u potpunosti ostvarila prava predviđena zakonom.
HR: Ostvarujući manjinska prava, formirano je i Hrvatsko nacionalno vijeće koje postoji više od dvije godine. Pratili ste njegov rad, te rezultate koje je ostvarivao. Koliko je HNV odgovorio svojim temeljnim zadaćama i kako vidite njegovu ulogu u budućnosti?
U nadležnost Hrvatskog nacionalnog vijeća prenijeta su ona područja koja su važna za očuvanje nacionalnog identiteta hrvatske zajednice, a to su kultura, informiranje, obrazovanje i službena uporaba jezika. S obzirom na probleme koji su pratili samo konstituiranje HNV-a, da ne ulazimo u elaboriranje svih tih stvari jer ih želimo što prije zaboraviti, HNV je na dobrom putu da u sljedećem razdoblju ostvari temeljne ciljeve hrvatske zajednice. I prenošenje osnivačkih prava NIU »Hrvatska riječ« sa Skupštine Autonomne Pokrajine Vojvodine na Hrvatsko nacionalno vijeće je veliki korak. Taj tjednik dobro funkcionira, a radi se i na pokretanju nakladničke djelatnosti unutar ove kuće. Istodobno, radi se i na animiranju roditelja i učenika za upis u odjeljenja na hrvatskom jeziku. Može se dakle reći kako rezultati rada HNV-a nisu onakvi kakve bismo svi mi željeli, ali su realni ako se u obzir uzmu i poteškoće s kojima se HNV susretao unutar samog sebe, a i poteškoće koje su vezane za nedovoljno djelovanje državnih organa o kojima ovisi provođenje svih tih aktualnih pitanja u djelo.
HNV kao i sve organizacije u početnom stadiju razvoja prate određene poteškoće. Ono što svi očekujemo je da HNV u nekom budućem razdoblju razvije svoju unutarnju organizaciju u smislu boljeg unutarnjeg funkcioniranja, te da se otvori prema mladim ljudima koji se žele angažirati u hrvatskoj zajednici, i koji sutra trebaju preuzeti odgovornost i voditi zajednicu.
HR: Za razliku od Srba u Hrvatskoj, Hrvati u SiCG nemaju svoje političke predstavnike na najvišim razinama zakonodavne vlasti u državi u kojoj žive. Na pokrajinskoj razini i u nekoliko općina, Hrvate predstavljaju zastupnici iz redova DSHV-a. Kakvom vi ocjenjujete političku participaciju Hrvata u organima vlasti?
Stvar je svake države na koji će način omogućiti pripadnicima nacionalne manjine ostvarivanje svojih prava, te u ovom segmentu ne bih uspoređivao položaj manjina u Hrvatskoj i položaj manjina u SiCG. Vlasti u Republici Hrvatskoj čine sve da položaj manjina u našoj državi podignemo na najveću razinu, primjenjujući i princip pozitivne diskriminacije.
Odnosi prema manjinama pokazuju i stupanj razvoja demokracije u pojedinim zemljama, jer upravo većina treba omogućiti pojedinoj manjini da se ne osjeća ni ugroženom, a niti zapostavljenom.
Od DSHV-a očekujem da će u predstojećem razdoblju, imajući u vidu poboljšanje odnosa unutar hrvatske zajednice, imati veću potporu hrvatskih birača, i to u smislu da će birači DSHV prepoznati kao svog autentičnog političkog predstavnika. Sve manjinske zajednice imaju i svoje političke predstavnike, pa i hrvatska manjinska zajednica treba imati svog političkog predstavnika. Nije nevažno participiranje u lokalnim organima vlasti zato što je hrvatska zajednica disperzirana, brojano je mala, i teško može značajnije participirati na razini Vojvodine i Srbije, tako da joj je lokalna participacija važna za ostvarivanje svojih manjinskih prava. Bez sudjelovanja u lokalnoj vlasti, ta se prava puno teže ostvaruju.
HR: Otpratili ste za svojega mandata nekoliko izbora u Srbiji, i to za sve razine vlasti. Neka prijeizborna, ali i postizborna razdoblja bila su u znaku incidenata, usmjerenih i protiv spomenika kulture ovdašnje hrvatske zajednice. Koliko su, po Vašemu mišljenju, nadležni organi uspješno odgovorili na te događaje?
Nažalost, tijekom svog mandata u Subotici bio sam u jednom razdoblju svjedok niza incidenata na nacionalnoj osnovi. Država je reagirala, u to se uključila i međunarodna zajednica, te je došlo do smirivanja tenzija. S zadovoljstvom mogu konstatirati da u posljednjih godinu dana incidenata nije bilo. Incidenti su svakako za osudu i višestruko utječu na položaj manjine protiv koje su upereni, osobito imajući u vidu hrvatsku nacionalnu manjinu koja ima dodatne traume zbog događaja iz devedesetih.
Iskreno se nadam da će vlasti i ubuduće poduzimati sve potrebne mjere kako ne bi došlo do novih incidenata.
HR: U vrijeme Vašeg dolaska u Suboticu, ako govorimo o medijima na hrvatskom jeziku, postojalo je samo Uredništvo na hrvatskom jeziku Radio Subotice. Bili ste svjedok početaka prve televizijske emisije na hrvatskom jeziku u Subotici i na TV Novi Sad, te pokretanja jedinog tjednika na hrvatskom jeziku »Hrvatska riječ«. Kakvim ocjenjujete razvoj medija na hrvatskom u Srbiji i kako bi oni trebali biti institucionalno organizirani u ovoj zemlji?
Za hrvatsku je zajednicu izuzetno značajno bilo osnivanje NIU »Hrvatska riječ«. Hrvatska zajednica je i do osnivanja te medijske kuće zahvaljujući svojoj bogatoj prošlosti imala dosta kulturnih sadržaja, ali su oni najčešće bili medijski neotpraćeni. Mišljenja sam da bi hrvatska zajednica trebala biti integralni dio društva, a upravo joj to omogućuje osnivanje medija na hrvatskom jeziku. Do njihovog osnivanja dobar se dio aktivnosti hrvatske zajednice odvijao samo u okvirima postojećih institucija, daleko od javnosti.
S obzirom da Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina jamči svim nacionalnim manjinama pravo na informiranje na svom jeziku, očekujem da će država učiniti sve da se to pravo i ostvari. Budući da je hrvatska zajednica disperzirana, nužno je da hrvatska zajednica ima pravo na informiranje na svojemu jeziku u onim medijima koji imaju pokrivenost na cijelom teritoriju Vojvodine. To u prijevodu znači, da Hrvati moraju imati uredništvo na TV Novi Sad, jer jedino ona može zadovoljiti potrebu svih Hrvata na informiranje na svom jeziku.
HR: Upoznati ste i s problemima vezanim za TV Novi Sad. Nekadašnja je emisija na hrvatskom jeziku skinuta s programa, vodi se sudska parnica, a bez suglasnosti HNV-a pokrenuta je nova. Kakvim Vi ocjenjujete razvoj događaja?
Nadam se da će vlasti ove države učiniti sve da se problemi vezani za informiranje na hrvatskom jeziku riješe na najbolji mogući način, kako za hrvatsku zajednicu tako i za državu, koja je nedavno učinila prvi korak ka ulasku u EU. Bez rješavanja pitanja položaja nacionalnih manjina taj će joj put biti otežan.
Svakako, ni pokretanje televizijske emisije na hrvatskom jeziku uz protivljenje hrvatske zajednice ne ide u prilog rješavanju tog problema. Iskreno se nadam da će tužba protiv novinara »Hrvatske riječi« biti uskoro povučena, a smatram da do nje nije trebalo ni doći.
HR: Otpratili ste u Subotici i sam početak osnivanja odjela na hrvatskom jeziku. Koliko je po Vašemu mišljenju važna uspostava obrazovanja na hrvatskom jeziku i do koje bi se razine ono trebalo organizirati?
Obrazovanje je važno i preduvjet je opstanka zajednice, i to u smislu očuvanja identiteta hrvatske zajednice, jer je jezik najvažnija odrednica identiteta određene zajednice. Obrazovanje na hrvatskom smatram veoma važnim i svi koji na tome rade u zajednici, moraju tom području manjinskog prava pridati najveći mogući značaj. Do sada su postignuti određeni rezultati prije svega u sferi osnovnog obrazovanja. Hoće li i kada će biti moguće proširivanje obrazovanja na hrvatskom jeziku na više razrede osnovne škole, te na srednje škole, prije svega zavisi od organiziranosti hrvatske zajednice u cijelosti, od promoviranja te ideje među stanovništvom, te od raspoloženja ove države.
HR: Generalni konzulat RH u Subotici posredovao je u više navrata pri organiziranju susreta predstavnika vlasti ili drugih institucija RH s čelnicima hrvatske zajednice u Vojvodini. Matična je država nastojala i financijski pomagati pojedine projekte. Koliko je po Vama ta potpora bila adekvatna i dostatna?
Jedna od osnovnih djelatnosti Generalnog konzulata Republike Hrvatske je upravo povezivanje hrvatske zajednice u Vojvodini s maticom zemljom na svim područjima za koja Hrvati u Vojvodini imaju interesa, bilo da se radi o obrazovanju, kulturi, sportu, itd. U tom smislu Generalni konzulat će i dalje biti otvoren za suradnju s predstavnicima hrvatske zajednice.
Hrvatska država nastoji i financijski pomoći određene projekte iz ovih oblasti sukladno svojim realnim mogućnostima. Bili bismo jako sretni kada bi bilo više sredstava za pomoć hrvatskoj zajednici u SiCG, ali nažalost, financijska situacija u kojoj se nalazi hrvatska država je takva da u ovom trenutku realno nije moguće izdvojiti više.
HR: Surađivali ste i s predstavnicima Katoličke crkve. Upoznati ste s njihovom ulogom u životu zajednice u prethodnim razdobljima, no, kakvom vidite njihovu ulogu u budućnosti te suradnju s hrvatskim institucijama?
Katolička crkva je bez sumnje jedan od najvažnijih čimbenika za opstanak hrvatske zajednice u SiCG. U tom smislu je Generalni konzulat RH, a i ja osobno, imao dobru suradnju sa svim svećenicima subotičke biskupije i uvijek smo prilikom razgovora imali puno međusobnog razumijevanja i uvažavanja, a sve u cilju rješavanja nekih pitanja koja se dotiču položaja hrvatske nacionalne manjine.
Očekujem da će se suradnja između Crkve i hrvatskih institucija, koja je i do sada bila na zavidnoj razini, i dalje unapređivati, zarad boljitka hrvatske zajednice na ovim prostorima.
HR: Sudjelovali ste i u brojnim kulturnim manifestacijama po cijeloj Vojvodini, te ste imali prigodu upoznati se s kulturnom tradicijom ovih prostora. Koliko je sadržajan kulturni život Hrvata i što će Vam ostati u posebnom sjećanju poslije odlaska s ove dužnosti i iz ovih krajeva?
Hrvati u Vojvodini imaju iznimno bogat kulturni život, s mnoštvom veoma zanimljivih manifestacija od kojih bi posebno izdvojio proslave povodom završetka žetvenih radova koje se završavaju veličanstvenom svečanošću, Dužijancom u Subotici. Pored svečanosti povodom završetka žetvenih radova, veoma su zanimljiva i sadržajna zimska prela koja okupljaju veliki broj ljudi.
U sjećanju će mi poslije ovoga mandata ostati prije svega ljudi. Upoznao sam puno ljudi s kojima sam ostao, i nadam se da ću i nadalje ostati prijatelj, tako da je ovih pet godina prošlo ko za tren.
g
