Arhiv tekstova
Stručno osposobljavanje preduvjet ravnopravnosti
Na Paliću je prošloga tjedna održan treći po redu tečaj na temu »Službena uporaba mađarskoga jezika u tijelima uprave i pravosuđa« u organizaciji Pokrajinskog tajništva za upravu, propise i nacionalne manjine i Mađarskog nacionalnog vijeća.
Cilj ovog kao i prethodnih tečaja bio je da se stručnjaci u upravnim tijelima i pravosuđu, koji su u neposrednom kontaktu s višejezičnošću, adekvatno pripreme, kako bi se ostvarila rehabilitacija onog praktičnog stanja u uporabi mađarskog jezika kakav je bio prije devedesetih godina. Do tog vremena na područjima gdje žive pripadnici mađarske nacionalne zajednice uporaba njihovog materinjeg jezika bila je do 25 posto, dok je danas taj postotak blizu nule.
POLITIKE I PRAKSE: »Osnovni cilj ovog tečaja cilj bio je da se stvore humani resursi za dosljedno ostvarivanje jezične ravnopravnosti građana na području Vojvodine u slučaju mađarske nacionalne zajednice. Mi smo potpuno svjesni toga da je državna politika devedesetih godina išla u suprotnom pravcu i da su demontirani svi institucionalni i humani okviri za ostvarivanje te jezične ravnopravnosti. Pošto je taj destruktivni period iza nas, mi smo sad počeli ponovno graditi sustav koji će omogućiti da Ustavom garantirana prava budu dosljedno i primjenjivana u praksi. Na žalost, ovo je dug i trnovit put, međutim, bez toga da imamo adekvatan ljudski kadar za provođenje toga, to je sve nemoguće. Okupili smo veliki broj veoma poznatih i priznatih predavača, a veliko interesiranje uzastopno treći put dokazuje, da postoji potreba ne samo od strane samih upravnih tijela, institucija i činovnika nego i od strane građana, da se ta prava ožive i da se dosljedno ostvaruje u praksi ono što je u zakonu i Ustavu«, kazao je pokrajinski tajnik za upravu, propise i nacionalne manjine Tamás Korhecz.
»Kad smo prvi put razgovarali s pokrajinskim tajnikom ovoj temi s obzirom da smo obojica pravnici i obojica imamo dodira s konkretnom dnevnom praksom u oblasti pravosuđa i uprave, zaključili smo kako je jedan od najvećih zadataka – rehabilitacija onog praktičnog stanja u oblasti ostvarivanja pune jezične ravnopravnosti kakvo je postojalo. Naime, mi imamo dosta dobro formulirana jezička prava ustavno-pravnim dokumentima, jest da postoji Zakon o službenoj uporabi jezika, međutim, činjenica je kako nisu razrađeni svi detalji u pravnoj regulativi u pogledu toga, i drugo, da nigdje, niti u jednom propisu, nije osigurana obveza države i državnih tijela da u cilju ostvarivanja jezičnih prava usklade svoj personalni sastav i svoja materijalna sredstva, niti ima detaljnih propisa o postupcima da bi to odgovorilo potrebama svakodnevne prakse«, kazao je predsjednik Mađarskog nacionalnog vijeća László Józsa, i dodao kako je »uvjeren da će se na ovom tečaju iskristalizirati i određeni stav o nedostacima pravne regulative i da ćemo kasnije imati prilike da u kontaktima s republičkom vlasti ukažemo na ove nedostatke i inzistiramo na propisivanju takve strukture koja će odgovoriti zahtjevima svakodnevne prakse«.
PREDUVJETI RAVNOPRAVNOSTI: »Ne bih volio da me netko tretira kao jugonostalgičara u vezi ovoga pitanja«, kazao je Józsa, »međutim, praksa socijalističke Jugoslavije u pogledu ostvarivanja pune jezične ravnopravnosti je bila naša svakidašnjica sve do donošenja republičkog Ustava iz 1990-te godine i republičkog Zakona o službenoj uporabi jezika, koji je potezom pera prepolovio mogućnost ostvarivanja jezičnih prava. U starom sustavu je bila propisana obveza, kako smo to tada zvali ‘organi društvenopolitičkih zajednica’, drugim riječima državnih tijela, da osiguraju personalne i materijalne preduvjete kako građani ove zemlje koji, eto slučajem, imaju drugi materinji jezik ne budu više u nemogućnosti ravnopravnog ostvarivanja svih zakonom propisanih prava. Ne radi se o nevažnim pitanjima. Radi se o tome da na primjer u jednom krivičnom postupku od adekvatnog izražavanja misli okrivljenika u punoj mjeri ovisi njegova daljnja sudbina. Tu jezične barijere moraju biti minimizirane, te prepreke se jednostavno moraju prevladati, a da ne pričamo o tome da se ne može osporiti pravo svih građana ove zemlje da sa svojim pravima budu upoznati na jeziku koji najbolje poznaju«.
Kako smo saznali od pokrajinskog tajnika, do sada je organiziran i tečaj za rumunjsku zajednicu u Vršcu, a planira se ove godine i za slovačku zajednicu »što je izraz naše iskrene namjere da ne želimo ograničiti ovo pitanje na uporabu mađarskoga i srpskoga jezika. Međutim, realnost je takva da u slučaju ostalih jezika praktično postoji mnogo niža razina potreba od strane građana, a postoje, na žalost, i mnogo skromniji institucionalni okviri što, naravno, ne znači da u onim sredinama, gdje postoji potreba i gdje postoje okviri, ne treba osigurati isto humane uvjete za dosljedno provođenje tih propisa. U slučaju hrvatske manjine stvar je mnogo delikatnija, mnogo je jednostavnija, ali i mnogo kompliciranija s druge strane, jer je naša realnost da većina Hrvata u Vojvodini možda pravilnije govori srpski nego hrvatski jezik. Ali to nije razlog da baš oni službenici, koji bi trebali oživjeti upotrebu hrvatskoga jezika, ne bi trebali usavršiti svoj jezik, ali situacija je ovdje mnogo delikatnija i ako bude takve inicijative od strane HNV-a, naravno da je Pokrajinsko tajništvo potpuno otvoreno za realizaciju toga«, kazao je Korhecz.
J. Dulić
