Arhiv tekstova
Antolčićev ptičji svijet
»Okupili smo se ovdje da uživamo u koloritu boja poznatoga nam krajolika Kopačkoga rita, gdje je naš večerašnji gost Ivica Antolčić pronašao porive svojih pričljivih akvarela«, rekao je u uvodnoj riječi Željko Čagalj, intendant HNK u Osijeku, pozdravljajući brojne posjetitelje ali i goste, posebice akademskog slikara Ivicu Antolčića iz Zagreba koji je istovremeno i kipar, scenograf, ilustrator, grafičar, dizajner i crtač, dakle majstor u zanatskom smislu, ali i neposustali stvaralac originalnih kreacija u vlastitom umjetničkom svijetu.
NOVA FAZA ANTOLČIĆEVIH AKVARELA: »Antolčić nas ponovno dariva svojom vedrinom i ovim novim ciklusom ptica, koncizno i pregledno ostvarenih, a one su u bjelini podloge same s promatračem«, nadahnuto je o izložbi govorila povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka Branka Hlevnjak. »Oduvijek je volio slikati ptice. Poznati su njegovi pijetlovi, ‘Zornjak’ iz 1964., ‘Grivnjaš’ iz 1972., a osobito ‘Vuneni pijetao’ iz 1974. godine bogatoga repa koji se šepuri sa slika poput pauna. Pijetlovi s njegovih slika su čuvari sela, borci, heroji, simboli sigurnosti i plodnosti. Antolčićev je pijetao naslikan na koprivničkom autobusu, s njim su rađeni unikatni kišobrani varaždinske tvornice svile i zbog toga ga mnogi poistovjećuju s pijetlom kao njegovom omiljenom temom. U novoj fazi akvarela njegov je rukopis omekšan i osjeća se sigurna kipareva ruka. Vrsni poznavatelj ove zahtjevne tehnike, a nadasve zaljubljenik u ptice, s vrlo malo slikarskih detalja, držanjem i bojom odredio im je karaktere, personificirao i pretočio ih u likove iz moguće basne, kakve dobro znamo ili ih naprosto zamišljamo. Ova nepretenciozna izložba akvarela, lagana i vedra, potvrđuje Ivana Antolčića kao jednog od najvećih hrvatskih animalista«, zaključila je Branka Hlevnjak.
PTICE NALIK NA ČOVJEKA: Nadahnuto je o slikaru i njegovom djelu govorio i Josip Palada, hrvatski književnik iz Zagreba i slikarev prijatelj, a ja bih rekao i osječki književnik, jer prve su mu priče objavljene upravo u osječkom tisku davne 1952. godine, kada je s obitelji živio u okolici Đakova.
»Ivica Antolčić je svoju gornju Posavinu sela Komareva ponio sa sobom u svom srcu, i tu ljubav je uspio prenijeti na nas, njegove prijatelje. Znao je slikati ono što mi jesmo, slikao je običnog čovjeka, slikao je ptice nalik na čovjeka. U svom dugogodišnjem radu i kao slikar i kao ilustrator nagrađivan je brojnim nagradama, barem desetak puta ponio je nagradu ‘Grigor Vitez’ za ilustraciju knjiga, nagrađivan je često u inozemstvu, pa čak i u dalekoj Indiji. Ilustrirao je knjige i velikanima, kakav je Tadijanović, ali i početnicima kojima je tek jedna izišla iz tiska. Ivica ovih dana navršava 77 godina, a i dalje je ostao bosonogi dječak iz Komareva i dalje svojim slikama svjedoči o nama, jer nitko ne može posvjedočiti o gorčini našega znoja, o toplini naše krvi, o bilu našemu i ljubavi našoj, ako mi to sami ne posvjedočimo, a evo Ivica ovim pticama svjedoči upravo o tome, jer sve te ptice koje nas okružuju nose ljubav Kopačkoga rita, nose ozračje Osijeka i osječkoga područja«, kazao je Palada.
NEPONOVLJIVA LJEPOTA KOPAČKOGA RITA: Uspjeli smo razgovarati i sa autorom Ivicom Antolčićem koji je istaknuo: »Ove ptice ovdje, a dosta je bilo riječi o pticama večeras, morale su doletjeti ovdje, u foaje HNK u Osijeku, jer ja vrlo rado dolazim u Osijek, ovdje sam prije koju godinu imao izložbu kazališnog plakata, a jednostavno zbog blizine Baranje i Kopačkoga rita, koji su me očarali svojom ljepotom. Došao sam u Baranju na poziv moga prijatelja Dejana Rebića, a u Osijek na poziv moga prijatelja Željka Čagalja, ali kad sam došao u Kopački rit, u tu neponovljivu ljepotu i raj zemaljski, ja sam istog momenta osjetio da će sve te krasne ptice biti tema mojega novoga ciklusa. Opile su me u zraku, opile su me u lijetu, na vodi, u travi, a imam veliku želju da kolonija, ‘Kopački akvarel’, koja je pokrenuta u okviru ‘Otvorenog ateljea’, traje i nadalje, da okuplja slikare i ljubitelje prirode i sve ljude dobre volje. Moj prijatelj Dragutin Kiš, slikar i parkovni arhitekt, i moja malenkost otkrili smo ovu rajsku oazu, a ovdje, u ovom prostoru, u HNK u Osijeku ja sam večeras jednostavno bio presretan«, kazao je oduševljeno Antolčić.
Slavko Žebić
