Arhiv tekstova
Traži se građanska »kuraža«
Svjedoci smo dramatično teš-kih vremena. Nesigurnost, nestabilnost i neizvjesnost su kruh naš svagdašnji. Ipak se u svemu tome treba snaći i koračati pravim putem. Sada je vrijeme Korizme i mi vjernici možemo tražiti »mjesta pod suncem« u svojoj vjeri i iz svoje vjere.
Suočavamo se s događajima, pa i najnovijih datuma, koji nas ohrabruju i potiču da na toj dobroj volji gradimo dublju dimenziju i kao građani i kao vjernici. U ovom razmišljanju pokušavam razmišljati kao vjernik i kao onaj koji iz svoje vjere crpi snagu za jednu vrstu nadgradnje za ono vrijeme koje je pred nama a nosi sobom imperativ događanja koji se ne mogu zaobići. Stoga tvrdim da suvremeno doba traži cjelovite ljude. Ako smo čitavim bićem u poslu, ako cijeli živimo ono što jesmo, možemo uspjeti.
NATJECANJE ZLOG S DOBRIM: Kao primjer na duhovnom planu novi religiozni pokreti i sekte se natječu s Crkvom da pruže ljudima mir, zdravlje duha i tijela da bi se dokazali i skupili što više sljedbenika, a u tome kad tad dođe do spoznaje podvale i prijevare. U životu svakoga od nas zlo se natječe s dobrim, bolesti nastoje spriječiti zdravlje, kritike obeshrabruju, neuspjesi tjeraju u očaj, a borba ljude neotporne na grubost, bezočnost, klevetu i laž ranjava i ostavlja na pola puta. Mnogi dobri i vjerni angažirani u politici iznenađeni su grubošću protivnika, te se prestraše i brzo daju ostavku na svoje mjesto, a time prepuštaju društvo onima koji razaraju čovjeka i politiku. Ljudi koji pošteno rade u poduzećima i ustanovama opravdano misle da će zbog svog poštenja i čestitosti biti dočekani podrškom, a tamo ih različiti pretendenti na njihov položaj nastoje obeshrabriti ili oklevetati njihov moral, te ih tako oslabiti i pobijediti. To je naša tragedija ali i stvarnost.
Stoga, kao nikad traži se danas u društvenom i privatnom životu građanska hrabrost. A da bi se to postiglo, mi vjerujemo, čovjek mora biti oslonjen na nešto iznad ljudi, što je jače od kritike, podlosti, laži i besramnosti. To je naš vjerski doprinos. Čovjek treba biti oslonjen na Boga. Od Boga smo sišli u svijet, on nam je darovao sposobnost za mjesto na kojem se nalazimo, k njemu idemo i on će biti jedini sudac naših djela. On je svemoguć i može nas štititi od napada i grubosti. Tko se oslanja samo na ljude, past će. Već nas je na to Sveto pismo upozorilo: »Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka«.
Stoga je vjernik okrenut jednoj transcendentalnoj stvarnosti, da bi mogao biti oslonjen čvrsto i na ovo tlo. Ni najbolji ljudi ne mogu pružiti zaštitu, jer su samo ljudi. Nadamo se da će nas Bog prosvijetliti da vidimo pozadinu zbivanja, napada, kritike i klevete. S Bogom vidimo perspektivu borbe, bivamo sposobni preskočiti ljudske razloge i namjere; ne očekivati pljesak i pohvale, nego se predati borbi u svijesti da kujemo sigurnu budućnost naroda i neba.
ZLO SE NE ISPLATI: Treba biti onaj koji jesi. Ne može se biti vjernik prošlosti, hvaliti se prošlim patnjama, nego živjeti u ovom trenutku. Ne očekivati na zemlji jedinu nagradu za bol i patnje. Društvo neće ići naprijed, pravda se neće uspostaviti, mira neće biti među ljudima, sloga i ravnopravnost neće se održati, ako ne bude ljudi koji su hrabri i vjerni poslu koji im je zadan. Vjernik treba biti svjestan da je njegova budućnost u tome da ostane pravedan, pošten i vjeran. Sve što je protivno vrlinama, propast će. Zlo se ne isplati činiti jer donosi višestruki gubitak.
Važno je svaki dan imati »otvor« za transcendenciju i blizinu svemogućeg i svepravednog Boga. To su prostori molitve, meditacije i šutnje. Kao što imamo vrijeme doručka, ručka i večere, vrijeme toalete, susreta s ljudima i posla, vrijeme sna i šetnje, tako treba odrediti strogo vrijeme molitve, uranjanja u svijet humanosti i poštenja. Potrebno je nekoliko dana izdržati u održavanju toga vremena.
Neka to vrijeme bude odabrano tako da nas nikakav posao ili posjet u tome ne ometu. Čim uđemo u vrijeme šutnje važno je opustiti se, usmjeriti pogled duha prema Onome koji je vječan i koji nas je poslao u svijet, pokloniti mu se i povezivati čežnje svoje duše i savjesti s njime. To je za nas vjernike jedini put. Bilo bi dobro da ga možemo na ovaj ili onaj način pokazati i drugima koji nisu vjernici. Čovjeku kao čovjeku treba ljudska dimenzija, uranjanje u sebe u svoju tišinu i u svoju savjest da bi uopće mogao ostati čovjek.
IZDRŽATI IZAZOVE: Dobro je u mašti vidjeti kako će sve proći, ali bit će najvažnije utvrditi jesmo li ostali vjerni savjesti. Polako se otkidati od svega što nas sputava, zarobljava i čega se bojimo, a usmjeriti se prema Onome koji traži našu odluku za njega. Imati ispred sebe pregled života i povijesti da bismo uočili da se isplati biti čestit, jer to otvara vrata budućnosti. Sabranost i ovakav »dijalog« sa sobom omogućuje da vidimo istinu, smognemo hrabrost suočiti se s poteškoćama. Tako ćemo moći pogledati koji su dijelovi nas negativni, gdje smo postali zli, gdje smo »pretanki« u poštenju, gdje smo se vezali uz ljude i uz njihove primjedbe i želje.
Kada to uklonimo, postajemo sposobni za drugačiji angažman u svijetu i za svijet. Polako se od svih otkidati, ulaziti u područje koje će nam dati snagu da se temeljito opredijelimo, da osjetimo snagu i volju da se dalje borimo za boljitak na svome radnom mjestu, u svojoj obitelji i u svojoj osobnosti. Cjelovito povezani s nebom i zem-ljom u sebi možemo izdržati sve suvremene izazove.
