Arhiv tekstova
Prvi svibanj na »Paklenici«
Svoju uspinjačku karijeru Zvonimir Šarčević (1967.) započeo je još 1986. godine, kada se prvo bavio sportskim alpinizmom, a poslije je od svoje vještine napravio zanat kojim se i danas bavi. Tijekom svih ovih godina, za potrebe raznih »visinskih« poslova oko uređenja krovova, tornjeva i križeva, gotovo da nema crkve na vojvođanskim prostorima na koju se nije barem jednom popeo. Povod za ovaj razgovor je bio njegov nedavni poduhvat, kada je, skupa s daljnjim rođakom Davorom, za protekle prvosvibanjske praznike odlučio dati oduška »staroj ljubavi« alpinizmu i osvojiti strme litice nacionalnog parka »Paklenica« koji se nalazi u blizini Zadra.
4Otkud Vam, kao čovjeku koji ipak dolazi iz srca bačke ravnice, želja i sklonost k visinama na kojim provodite dobar dio svog radnog dana?
Odgovor se možda krije upravo u toj ravnici iz koje potičem, jer ljudi koji su rođeni u okruženju gorja i planina, jednostavno su predodređeni za visinu i mnogima se to možda već i »smučilo«. Dok nama iz nizine, planine i gorje predstavljaju nešto sasvim drugačije, što najbolje potvrđuje veliki broj skijaša i planinara koji tijekom zimskog perioda odlazi upravo u takve predjele. No, ima tu malo i »genetike« jer je i moja majka (baba) Teza bila član planinarskog društva, iako se nikad nije penjala, ali je članskom kartom ostvarivala 50 posto popusta na željeznički prijevoz.
4Koje biste »osvojene« planinske vrhove izdvojili u dosadašnjoj alpinističkoj karijeri?
U biti se nisam »penjao« na mnogo vrhova, svojevremeno sam se uspeo na Triglav, najviši vrh stare Jugoslavije, bio sam u Chamonixu u podnožju Mont Blanca, ali nikad nisam preferirao tzv. »visokogorsko« penjanje. Naprotiv, kao izrazitom free climberu (slobodnom penjaču) uvijek su me više privlačili slobodniji i rasterećeni oblici penjanja iz užitka, uz neku strmu liticu ili stijenu, na primjer.
4Upravo želja za slobodnim penjanjem, uz užitak vremena provedenog u nedirnutoj prirodi, odvela Vas je tijekom prvosvibanjskih praznika do »Paklenice«, glasovitog hrvatskog parka prirode. Kako je uopće došlo do ideje da se ode tamo?
Ideja za penjanjem u Nacionalnom parku »Paklenica« stara je više od dvije decenije, jer još prije nas je tamo vodio Nesto Stantić i tamo sam išao i zimi i ljeti, spavao u pećini, kampirao u šatoru. Posljednjih petnaest godina svakog prvog svibnja sam odlazio na Palić, ali sam uvijek zamišljao »Paklenicu« i ove godine sam se odlučio da poslušam svoju želju i skupa s Davorom spakirao sam stvari i opremu. Prvo smo otišli do Beograda, potom smo se ukrcali na vlak za Zagreb, u kojemu smo napravili jednu poludnevnu panoramsku stanku, a potom smo se zaputili do Rijeke iz koje smo, konačno, stigli do starog grada kraj Zadra, gdje smo uzeli sobu i smjestili se. Prije je bilo dozvoljeno kampiranje u samom nacionalnom parku, ali je zbog obilatog onečišćenja i gomile otpada koji je ostajao za kamperima, ovaj oblik »obitavanja« zabranjen.
4Kako biste opisali nacionalni park »Paklenicu«?
»Paklenica« je zaštićeni park prirode, i izuzetno uređen, te prilagođen upravo za ovu vrstu svojevrsnog ekstremnog sporta. Na liticama, koje osvajaju mnogobrojni penjači iz mnogih dijelova Europe i svijeta, brojni su zabodeni klinovi i mjesta za njih, te je sve priređeno za što sigurniji uspon. S druge strane, za vrijeme »Golog otoka«, politički zatočenici su napravili brojne duge tunele u stijenama i to danas predstavlja svojevrsnu atrakciju za razgledanje, s obzirom da su poslije dugog niza godina skrivanja konačno otvoreni za javnost. Druga krajnost je da su na prelijepim pejzažima ovog parka snimani, nadaleko poznati western filmovi o »Winettou«, što turistima koji su ih nekada s uživanjem gledali danas predstavlja specijalno zadovoljstvo.
4Tijekom Vašeg boravka U »Paklenici« održano je i internacionalno natjecanje penjača. Jeste li i vas dvojica uzeli učešća?
U pitanju je tradicionalno natjecanje slobodnih penjača pod nazivom »Big wall speed climbing« (Brzo penjanje uz veliki zid), na kojemu se okupila svjetska elita ove sportske discipline. Mi nismo ni pomislili da uzmemo učešća u natjecateljskom programu jer je naša tjelesna sprema doista neprimjerena takvoj zahtjevnoj aktivnosti. Mi smo ipak rekreativni penjači i naš cilj je bio da osvojimo zadatu liticu, ali bez nekog posebnog vremenskog ograničenja. Ljudi koji su se natjecali treniraju svaki dan i kako sam naziv kaže speed climbing, u pitanju je brzina umijeća da se osvoji zadani cilj. Tako su se, na primjer, pobjednici uspeli 200 metara za 22 minute, dok bi nama trebalo najmanje 4-5 sati uspona. U prvo redu bih, ipak izdvojio ljepotu masovnog penjanja izraženu u 20-30 naveza (dvoje penjača) koji u istom trenutku osvajaju liticu, što se rijetko gdje može vidjeti u cijelom svijetu.
4Za sve one, kojima je ova ekstremna disciplina posve nepoznata, kako biste pojasnili jedan uspon i sve pripremne radnje koje mu prethode?
Prije svakog uspona je potrebno najesti se i napiti vode, ali ne previše, jer tijekom uspona je to malo teže izvodivo. U navezi idu dva penjača, jedan ide prvi pa onda drugi, u žargonu »cug na cug«. Na primjer velika stijena, koju smo osvajali u »Paklenici«, ima devet dužina užadi, a užad su duga oko 50 metara, pa tako jedna dužina može trajati od pola sata pa čak i do cijelog sata uspona. U osnovnu opremu za kvalitetno i sigurno penjanje spadaju u prvom redu specijalne patike »penjačice« bez kojih se jednostavno ne može upustiti u penjanje, s obzirom da su kod penjanja najvažnije noge a ne ruke, kako se na prvi pogled može pomisliti. Potom, obvezni dijelovi opreme su i pojas, konopac, karabinjeri (alke oko pojasa), klinovi, čekić, a u posljednje vrijeme se nosi i specijalna kaciga.
4Kakav je osjećaj finalnog uspona na zadani vrh?
Osjećaj je vrlo specifičan i nadasve jedinstven, jer se u istom trenutku miješaju zadovoljstvo i umor. Ali, vjerojatno želja za ponovnim osvajanjem novog vrha ili uspona, uvijek je nova vodilja prema sljedećem pokušaju.
4Sve vrijeme se govorilo o uspinjanju, a što je sa spuštanjem. Je li ono lakše ili teže?
Ovisi. Često je spuštanje mnogo teže i ružnije od samog uspona, s obzirom da je snaga potrošena za osvajanje cilja, a potom se treba još i spustiti dolje.
4Bili ste na moru tijekom prvosvibanjskih praznika, kada je vrijeme još uvijek varljivo glede topline. Jeste li se odvažili za predsezonsko kupanje?
Morali smo se malo »bućnuti«. Nismo mjerili temeperaturu mora, ali zasigurno nije bila pretjerano ugodna. Opet vani je bilo vrlo ugodno i toplo, pa u prosjeku i nije bilo tako loše.
4Avantura »Paklenica« je uspješno završena. Što je sljedeće u planu?
Naši planovi su, u prvom redu, vezani uz znatno skromnije financijske zahtjeve i nastojimo što više umanjiti troškove koji idu uz realizaciju određene »penjačke« zamisli. Razmišljali smo da, možda, sljedećeg puta odemo do obližnje Crne Gore, koja također posjeduje lijepe i atraktivne prirodne lokacije vezane uz našu »visinsku rekreaciju«.
g
