Arhiv tekstova
Teniska obitelj
Česti su primjeri, u višečlanim obiteljima, da starije dijete u svoj sport povuče i još nekog od ostale djece. U obitelji Sabanov sa Palića, mjesta nadomak Subotice, čuvenog po najljepšem vojvođanskom jezeru, ali i najstarijem teniskom klubu u državi (TK »Palić«je osnovan još 1878. godine), starija sestra Julija povukla je svog bracu Roberta u »bijeli sport« koji danas zajedno igraju.
Julija Sabanov (1987.):
4Kada ste počeli igrati tenis i tko vam je bio prvi trener?
Tenis sam počela igrati u sedmoj godini, postepeno se natjecajući u svim starosnim kategorijama počevši od deset, a potom sve do osamnaest godina starosti. Moj trener je dugo godina bio Bela Suturović, dok mi je tenisački uzor oduvijek predstavljala Njemica Steffi Graf.
4Koji su vaši najbolji rezultati?
Imala sam zapaženije rezultate u mlađim kategorijama (do 10 i 12 godina), u kategoriji do četrnaeste godine sam bila nešto slabija, a poslije do šesnaeste bolja i tako sam stigla do seniorske kategorije u kojoj se sada natječem. Za vrijeme dugogodišnjeg aktivnog treniranja i bavljenja tenisom osvojila sam više od trideset raznovrsnih pokala i desetak medalja.
4Za koje ste klubove nastupali u ekipnoj konkurenciji?
Gotov cijeli dosadašnji igrački vijek sam provela su u svom matičnom klubu »Paliću 1878«, osim jedne sezone kada sam nastupala za subotički »Spartak«. Igrajući za »Palić 1878« ostvarili smo najveći uspjeh osvajanjem drugog mjesta u državi u ekipnom natjecanju do šesnaest godina starosti.
4Tijekom juniorskih dana oprobali ste se i u međunarodnoj konkurenciji. Gdje ste sve igrali za europske bodove?
Zahvaljujući mojim roditeljima nastupila sam na europskim turnirima koje organizira ETA (Europska teniska asocijacija), te sam se natjecala u Hrvatskoj, Italiji, BiH i Mađarskoj.
4Kruna dosadašnjeg bavljenja tenisom jamačno je nastup u glavnom ždrijebu ženskog profesionalnog turnira »Palić Open 2004«, koji se po prvi prošle godine održao na terenima vašeg matičnog kluba.
Nastup i debi na profesionalnoj sceni neću nikada zaboraviti, jer igrati protiv iskusnijih igračica koje već svojom igrom »zarađuju« za život predstavlja najveći stepenik u karijeri svake tenisačice.
4Što će u budućnosti presuditi i odrediti vaš daljnji život. Tenis ili fakultet?
I pored moje velike privrženosti tenisu moji životni planovi su u prvom redu vezani uz nastavak školovanja i stjecanja akademskog zvanja. Igrat ću i dalje tenis, ali su natjecateljski dani najvjerojatnije stvar prošlosti. Ali zato je tu moj braco Robert, koji nastavlja s natjecateljskom tradicijom naše obitelji.
Robert Sabanov (1991.):
4Koliko je starija sestra »kriva« za vaš odabir sporta s kojim se danas bavite?
Već od prvih godina svog života sam bio redoviti posjetilac teniskih terena na kojima je moja starija sestra Julija trenirala i igrala turnire. Kako mi se tenis odmah svidio, u petoj godini sam i sam započeo s treninzima.
4Iako ste gotovo na početku ozbiljnijeg aktivnog igranja, već ste uspjeli zabilježiti i nekoliko lijepih rezultata?
Za sada na mojoj »polici« je nekoliko pokala za osvojena treća mjesta, a posljednji sam uspio osvojiti prošlog tjedna na palićkom turniru u konkurenciji do četrnaest godina.
4Koliko često trenirate?
Ne treniram baš svaki dan, ali se trudim da, uz školske obveze sedmog razreda koji pohađam u školi na Plaiću, uspijem odvojiti određeno vrijeme za igranje tenisa. Ukoliko nemam klupski trening, onda najčešće zaigram sa svojim vršnjacima koji također igraju ovaj lijepi sport.
4Koji su tvoji teniski uzori?
Od aktivnih igrača najviše volim Španjolca Carlosa Moyu i Amerikanca Andrea Agassija, dok mi je, sada već veteran, Goran Ivanišević oduvijek bio uzor i najviše sam ga volio gledati i navijati za njega.
4Na kojima ćeš još turnirima igrati ove sezone?
Uglavnom ću igrati turnire koji se igraju na prostoru Vojvodine, najviše one koji se igraju na Paliću i Subotici, ali ću ići i na neko od natjecanja u Novom Sadu, Somboru ili nekom drugom gradu.
g
