Arhiv tekstova
Prirodna filozofija Ruđera Boškovića
16. svibnja 1908. godine rođen je u Zagrebu Marijan Haberle, hrvatski arhitekt. Najvažniji projekti su zgrada Zagrebačkoga sajma, danas Studentski centar, zatim kompleks novoga Zagrebačkoga Velesajma te Brodarski institut, hotelski kompleks na Plitvicama kao i Koncertna dvorana Lisinski. Umro je u Rijeci 20. ožujka 1979. godine.
16. svibnja 1934. godine otvorena je Moderna galerija u Zagrebu, san mnogih hrvatskih umjetnika 19. i prvih godina 20. stoljeća.
18. svibnja 1711. godine rođen je u Dubrovniku Ruđer Josip Bošković, isusovac, hrvatski filozof, matematičar, fizičar, astronom, diplomat i pjesnik. Bavio se praktičnom mehanikom, proučavao pomrčine Sunce i Mjeseca, a najvažnije djelo je Teorija prirodne filozofije. Umro je 13. veljače 1787. godine u Milanu.
18. svibnja 1941. godine potpisao je Ante Pavelić, poglavnik NDH, tzv. Rimske sporazume, ugovore s fašističkom Italijom. Teritorijalni ustupci Italiji (Italija je dobila gotovo cijelu Dalmaciju i to: područje Zadra, Šibenika, Splita, otoke Rab, Krk, Vis, Lastovo, Korčulu, Mljet i mnoge druge manje otoke, zatim Boku Kotorsku te dijelove Hrvatskog primorja i Gorskog kotara), odricanje prava na izgradnju mornarice te prihvaćanje vladara iz bočne talijanske kraljevske loze za hrvatskoga kralja Tomislava II., što na sreću, nije nikada ostvareno, ubrajaju se u najtežu nacionalnu izdaju.
18. svibnja 1941. godine umrla je u Zagrebu Milka Trnina, hrvatska operna umjetnica. Rođena je 19. prosinca 1863. godine u Vezišću između Ivanić Grada i Kutine. Ostvarila je zapaženu međunarodnu karijeru, a osobito se istaknula u interpretacijama Wagnerovih djela.
19. svibnja 1821. godine rođen je u Karlovcu Vjekoslav Karas, hrvatski slikar. Vrstan portretist osebujnoga kolorita, u kasnijoj se fazi inspirirao bosanskim krajolicima i folklornim temama. Utopio se u Korani 5. srpnja 1858. godine.
20. svibnja 1795. godine pogubljen je u Pešti Ignjat Martinović, hrvatski franjevac i mason. S njim su smaknuti i Josip Haynoczy, Hrvat Ivan Lacković, Franjo Szentmariaji, grof Szigraj. Uhićen je 23. srpnja 1794. godine i optužen za jakobinsku urotu. Utemeljitelj je »Društva reformatora« i »Društva slobode i jednakosti« s kojima je htio provesti demokratsku revoluciju i ostvariti federativnu ugarsku republiku. Osumnjičeni su bili i neki hrvatski slobodni zidari. Među njima i Maksimilijan Vrhovac, koji je tada, vrlo vjerojatno, spalio prvi dio svog »Dnevnika« (Diariuma), u kojem je bilježio kontakte sa slobodnim zidarima. 4. veljače 1795. godine Hrvatski slobodni zidar Josip Kralj osumnjičen za sudjelovanje u Martinovićevoj uroti, izvršio je samoubojstvo u jednom peštanskom svratištu, tako da vlasti nisu mogle otkriti nijednog hrvatskog Martinovićevog istomišljenika. Prije smrti napisao je kraću poruku kojom tumači razloge svoga čina: »Slobodan sam živio, pa radije kao slobodan umirem, nego da ma i jedan sat budem okovan u lance.«
20. svibnja 1898. godine rođen je u Brleniću pokraj Krašića Janko Matko, hrvatski književnik. Urarski je zanat izučio u Vukovaru gdje se književnim radovima javio u Srijemskim novinama. Pisao je rodoljubne romane vrlo jednostavnim i razumljivim jezikom – prozvali su ga zbog popularnosti muškom Zagorkom. Najvažnija djela su romani Moć zemlje, Tajna, Pokajnik i Žrtva. Bavio se aktualnim temama, na primjer Čarugom. Na žalost, njegovo djelo još uvijek nije revalorizirano, a pisci sinteza hrvatske književnosti nerijetko obilaze njegov bogat opus. Umro je 3. kolovoza 1979. godine u Zagrebu.
20. svibnja 1520. godine poginuo je na Vražjoj gori kod Korenice Petar Berislavić Trogirski, svećenik, crkveni velikodostojnik i hrvatski ban. Snazi Osmanlijskoga Carstva nisu se mogle oduprijeti kršćanske zemlje – moć feudalaca bila je golema, a vladari nemoćni izgraditi učinkovit vojni sustav koji bi bio pod nadzorom središnje vlasti. Nemotiviranost kršćanskih seljaka i građana da brane postojeći sustav omogućili su motiviranim osmanlijskim snagama da iznenadnim udarima i tek povremeno koristeći cjelokupnu snagu, lako zauzimaju golema prostranstva. Našavši se u tom spletu nepovoljnih okolnosti na funkciji bana, Berislavić je pokušao internacionalizirati obranu Hrvatske od Osmanlija te vlastitim sredstvima osnažiti obranu. Pisma i govori nisu imali odjeka, osim na Marka Marulića. Berislavić je prodao svoja imanja i imanja bliskih rođaka, posjed Vranskoga priora te uveo nove poreze. Mjere su postigle uspjeh, na kraći rok, i njegova je vojska potukla Osmanlije kod Dubice 1513. godine te obranila Knin, Skradin, Ostrovicu i Jajce. Ubijen je u zasjedi nakon jedne bitke.
19. na 20. svibnja 1859. godine umro je u Zagrebu Josip Jelačić, hrvatski ban. Rođen je 16. listopada 1801. u Petrovaradinu. Godine 1848. izabran je za hrvatskoga bana i u svojoj je osobi ujedinio većinu zemalja naseljenih Hrvatima. Bio je jedan od vojskovođa habsburške vojske u ratu protiv mađarskih ustanika. Za vrijeme Bachovoga apsolutizma sačuvao je bansku titulu, no ona nije imala gotovo nikakvo značenje.
