Arhiv tekstova
28.02.2003
Tribusonov klasik i Bogdanov novitet
Gledano s komercijalnoga stanovišta, posljednja knjiga Gorana Tribusona, što ju je i u Vojvodini objavio zrenjaninski nakladnik, »Žarko Zrenjanin«, svakako je najuspješnija, što je i potvrdila književna nagrada u matičnoj (mu) Hrvatskoj, no moj osobni, a i favorit mnogih njegovih vjernih čitatelja što u Hrvatskoj, što diljem ovih prostora, pa i šire (Srednje) Europe, ostaje njegov klasični roman s polovice i drugoga kraja 80-ih godina prošlog stoljeća, »Made In U.S.A.«. To je treći roman ovog hrvatskog, veoma čitanog spisatelja, rođenog 1948. u Bjelovaru, čiji je protagonist 42-godišnji propali zagrebački odvjetnik, koji u zimu 1984/85. doživljava neobične zgode s jednim, još neobičnijim čovjekom, hrvatskoga podrijetla, ali s američkom putovnicom. Posebice su zanimljivi njihovi razgovori o sličnostima i različnostima glede hrvatskoga, točnije ex-jugoslavenskoga, i američkog načina života i pogleda na svijet.
Poslije nešto duže stanke no što je to kod njega uobičajeno, nekrunisani kralj starogradskih pjesama i bard panonske folk ostavštine i glazbe bunjevačkih Hrvata, i, uopće, etničkog muzičkog legata svih žitelja sjevera bačke ravnice svih nacionalnosti Zvonko Bogdan, oglasio se novim audio izda-njem, nosačem zvuka u formatu CD-a, na kome već pri prvom slušanju primjećujemo otklon, točnije priklon nešto urbanijem aranžmanu i osobnom ispovjednom duhu pjesama, što s čak sedam autorskih, od tuceta skladbi, predstavlja stanovito svrstavanje gospodina Bogdana u prepoznatljive songster-baladere bliže urbanom senzibilitetu primjerenom, recimo, Ibrici Jusiću ili poetsko-aranžerskom ruhu i duhu Đorđa Balaševića. A, opet, to je isti, stari, dobri Zvonko, s pomenutom kvalitetom više. Novi album starog Majstora tek je najsvježiji dragulj u niski sve odreda izvanvremeno lijepih glazbeno - poetsko - nostalgičnih ogrlica, kojima nas ovaj vječiti mladić, s kajasima u jednoj, a mikrofonom u drugoj šaci, tako nesebično daruje već tolike godine. I nadam se, i iskreno mu to želim, da će to činiti i nadalje, jednako toliko dugo, i još dulje…
R. G. Tilly
