Arhiv tekstova
EU preporučuje Zagrebu pomirenje s Beogradom
Hrvatska bi vlada, procijeni li da je potrebno pokazati još malo oštrine prema SiCG, mogla ponovo uvesti vize. Hrvatski bi predsjednik želio da se cijela priča završi odgodom pregovora o njegovu posjetu Beogradu jer smatra da je poruka poslana i da su je u SiCG shvatili. Sanader smatra da bi na Saboru trebalo donijeti zakon o odnosu prema četnicima, a Mesić misli da je to kontraproduktivno i da zaoštravanje odnosa između dviju zemalja šteti.
Za svoju odluku da odgodi pregovore o službenu posjetu Beogradu jer su se na Ravnoj Gori prošlog tjedna uza »sponzorstvo« države i strasan govor ministra vanjskih poslova Vuka Draškovića okupili podržavatelji četničkog pokreta, Mesić je dobio rijetko nepodijeljenu podršku hrvatske javnosti, ali i politike. Vlada je dobila kritiku, jer se tri dana gotovo nije ni oglasila o tome. Hoće li Mesićev poziv da se sada zaustavi zaoštravanje te priče Hrvatska također poduprijeti? Ili će premijer Sanader insistirati na novim akcijama pokušavajući pozornost s nekih domaćih problema skretati na »opasnost« od četnika? Hoće li četnici koji su uvijek ujedinjavali Hrvate u ovom slučaju zbog budućih odnosa sa SiCG podijeliti državni vrh?
Sanaderove bi mjere naime mogle biti doista posve nebitne za četnike i one koji se tako vole zvati, ali bi zakomplicirale živote običnim ljudima i u Hrvatskoj i u Srbiji. Vize su uvijek zgodne za ucjenu druge strane, pa će srpska javnost negodovati, a to može biti znak i za njihove vlasti da pokušaju naći put za diskretno »pomirenje«. A donošenje zakona o četnicima u Hrvatskom saboru otvorilo bi vjerojatno beskrajan niz posve suvišnih rasprava o nečemu o čemu u Hrvatskoj postoji konsenzus: četnici nisu u hrvatskoj povijesti pozitivci koliko god da su američkih pilota spasili i američkih odlikovanja dobili. A ako unutar Srbije ima onih koji žele gajiti nježna sjećanja na one koji su uostalom pobili najviše svojih sunarodnjaka, to je njihova stvar. Žele li Dražu Mihailovića nositi preko hrvatske granice, prema njima će se postupiti kao prema onom mladcu koji se nedavno s četničkim vođom odlučio slikati na Trgu bana Jelačića. Uostalom, Hrvatska i sama vodi teške bitke za odnos prema svojoj prošlosti te joj tuđa nadmetanja za glasove najostrašćenijih ne bi trebala biti posebno zanimljiva. A kada se kao s Ravne Gore pošalju poruke koje remete mogućnost stabilnih odnosa, na to bez suvišnih strasti trebaju reagirati državne institucije, kao što se i dogodilo.
Neprihvatljvo je da se neki ministar, bez obzira na to kojoj stranci pripada, nađe u situaciji da podržava povijesne falsifikate. Neprihvatljivo je da se ljude koji su ubili Ivana Gorana Kovačića i dr. Mladena Stojanovića pravi antifašistima, a njihova vođu, osuđena i strijeljana kao ratnog zločinca, smatra antifašistom tumače u Uredu predsjednika tvrdeći da je zbog toga bilo nužno reagirati, bez želje da se bilo tko upleće u unutarnje stvari Srbije.
Već iz toga da se sa srpske strane čuju uglavnom pomirljivi tonovi jasno je da se ni njima ne »šilji« više po četničkoj fešti. Vidi se to iz Marovićeva razumijevanja da Mesić odgađa dogovor o posjetu, kao i iz izjava Borisa Tadića, predsjednika Srbije. Pritom svi, uključujući i Vuka Draškovića, koji i dalje falsificira tvrdnjom »kako je pravo svakoga da činjenice tumači kako hoće« pozivajući se na to da je »za Carlu del Ponte Oluja zločinački pothvat, a za hrvatsko vodstvo veličanstvena akcija«, tvrde da nema potrebe za daljim zaoštravanjem odnosa, a pogotovu za prekidom suradnje.
Hrvatska je »slučajem Ravna Gora« zapravo našla dobar način vođenja politike sa susjedima. Dala je jasno na znanje da se glupostima treba baviti samo ako i koliko to zaslužuju, a inače svakome treba prepustiti da se nosi sa svojima. Nevladine udruge u Srbiji, predvođene Sonjom Biserko iz Helsinškog odbora, žestoko su kritizirale Vladu koja nije reagirala i četnike koji su uvjereni da imaju podršku službene Srbije, Crna se Gora vidljivo distancirala od skupa, a građani koji ne žele ispaštati zbog nedjeljnog zanosa skupine ostrašćenih na Ravnoj Gori nezadovoljni su pogoršanjem odnosa koje bi u konačnici njima moglo zagorčati život jer je vrlo malo zemalja za koje im ne treba viza. Srbi iz Hrvatske jasno su rekli što misle o četničkim »osloboditeljima« i osudili ih. Na Mesiću je da pronađe način da se odnosi normaliziraju i da se ustanovi kada je posjet Beogradu moguć. Možda bi za početak bilo dobro da to bude neko međunarodno okupljanje na kojem će svi moći izreći jasne stavove, a potom je na diplomatskim i ostalim institucionalnim kanalima da se pobrinu i za službenu budućnost odnosa.
Autorica je komentatorica,
tekst je objavljen u Večernjem listu 20. svibnja
