Arhiv tekstova

Presveto Trojstvo

Blagdan Presvetog Trojstva crkveni je god u Kukujevcima još od početka 18. stoljeća, kada se nakon progona Turaka iz Srijema obnavlja katolička župa, kojoj jedno vrijeme pripadaju i filijale u Gibarcu i Erdeviku. Župom su u početku upravljali franjevci iz Šarengrada, a zajedno s još 18 župa iz Srijema pripojeni su 1781. godine udruženoj biskupiji Bosanskoj i Srijemskoj sa sjedištem u Đakovu.
    Još je carica Marija Terezija dala graditi u Kukujevcima novu župnu crkvu, a usmena predaja kaže da je u Kukujevcima građena Crkva Presvetog Trojstva prema nacrtu župne Crkve sv. Ilije u Vinkovcima, i obrnuto, da je u Vinkovima, koji su u to vrijeme već bili trgovište, građena crkva prema nacrtu iz Kukujevaca, a da su slučajno ili namjerno, zamijenjeni nacrti na Bečkome dvoru.
    Kukujevci su poveliko i lijepo uređeno selo u Srijemu, u istočnome dijelu šidske općine, 12 km. udaljeno od Šida, smješteno na blagim padinama Fruške gore uz regionalnu cestu Osijek-Beograd, željezničku prugu Beograd-Zagreb i nedaleko od autoceste Beograd-Zagreb. Prema popisu iz 1991. imali su više od 2000 stanovnika u 615 kućanstava, a prema nacionalnoj strukturi najviše je bilo Hrvata, gotovo 90 posto, Srba 4,7 posto, Jugoslavena 3,5 posto i nešto manje od 3 postoostalih – Mađara, Rusina, Nijemaca, Slovaka, Ukrajinaca, Makedonaca, Albanaca i Crnogoraca. Vrijedni su domaćini opskrbili selo svom potrebitom infrastrukturom, a centar sela krasile su župna Crkva Presvetog Trojstva i nova škola. Inače pučka je škola u Kukujevcima postojala još od 1833. a pohađalo ju je 70 dječaka i 50 djevojčica.
    Kukujevci su vrlo staro naselje, a kako bilježi mr. Đurčić, spominju se u pisanim dokumentima davne 1275. pod nazivom Kukey. U popisu morovićkog arhiđakonata spominju se kao naselje Kukurkudhel, a u povelji ugarskoga kralja Matije Korvina spominju se kao Kukojevci, a tek od 1880. javlja se današnji naziv Kukujevci.
    »Eh, kakvi su kirbaji bili u Kukujevcima«, sjeća se Marko Marošević. »Gosti su dolazili još uoči kirbaja, a odlazili na pojutarje, jer naš kirbaj je uvijek bio nedjeljom. Dolazili su sa svih strana, a u našu veliku Crkvu Presvetog Trojstva ne možeš ući. Uvijek je bila puna ko šibica. I tako sve do početka 90-tih kada je počelo gledanje poprijeko, odvođenje u Šid na »razgovore«, premlaćivanje pa i ubojstva. Što smo mogli, morali smo seliti. Ta mislio sam, mora netko i ostati u selu, a onda su nas u kolovozu 1995. sve istjerali. I zamislite, od naše su divne crkve napravili stolarski ‘verštet’.
    Danas smo rasuti diljem Hrvatske u 88 gradova i sela, a za Trojstvo obično idemo u Budimce. Ondje je preselilo 50 – 60 obitelji Kukujevčana, tu je sagrađena nova Crkva Presvetog Trojstva i tu slavimo crkveni god, baš kao nekada u Kukujevcima«.
    U Budimcima je u jesen 1995. započeta gradnja župne Crkve Presvetog Trojstva, a temelje je blagoslovio pokojni biskup Ćiril Kos. Gradnja crkve je završena u ljeto 2003. a 27. srpnja te godine novu je crkvu blagoslovio msgr. Marin Srakić, biskup đakovački i srijemski. Nova je crkva bila prepuna vjernika iz Budimaca i okolnih sela, a bilo je tu najviše Srijemaca, svakako iz Kukujevaca, ali i iz Šida, Gibarca, Vašice, Morovića, Sota. Biskup je Marin pohvalio Srijemce koji su smogli snage da u ovim teškim vremenima grade i crkvu, ali to je samo još jedan dokaz odanosti srijemskih Hrvata vjeri.
    I ove je godine vlč. Željko Zuanović, župnik budimački, prikazao na blagdan Presvetog Trojstva svečanu euharistiju, a okupili su se Kukujevčani iz mnogih mjesta diljem Hrvatske, ali i drugi prognani Srijemci.
    Ovaj je blagdan prigodno obilježen i u Kukujevcima, gdje je svečanu euharistiju prikazao vlč. Berislav Petrović, no svetu je misu služio u jednoj prostoriji župnoga dvora, jer crkva je nakon progona Kukujevčana devastirana. Bilo kako bilo i ovo je Trojstvo obilježeno i u Kukujevcima.
    I Marijan Kraljević se rado sjeća Trojstva u Kukujevcima: »Kad sam se oženio, preselio sam u Gibarac, dugo sam radio u Njemačkoj, ali uvijek sam za Trojstvo znao doći u Kukujevce. Kirbaj u Kukujevcima za mene je uvijek bio nešto posebno. Vidite, ja danas s obitelji živim u Čepinu, velikom mjestu od 10-12 tisuća žitelja, ali kad sam dolazio u Hrvatsku radi zamjene, i kada sam se s ovom ženom već gotovo nagodio, najprije sam je pitao – kada je kod vas kirbaj? Kad su mi rekli da je u ovom dijelu Čepina kirbaj na blagdan Presvetog Trojstva, ja više druge kuće nisam ni gledao. Otkad smo se preselili, mi ovdje slavimo kirbaj na Trojstvo, odlazimo u našu crkvu na svetu misu, a gosti mi dolaze sa svih strana, baš kao nekada u Kukujevcima.«    

 Slavko Žebić