Arhiv tekstova
Ravangradska priča u crvenom vosku
Ima li boljeg načina za otvaranje kulturološki značajnog, sakralno nekorištenog, zakonom zaštićenog, a najstarijeg objekta ravangradskog, no otvaranjem izložbe gdje je povijest somborska još jednom ispričana na dlanu. Upravo ovom izložbom otvorena je u kulturološke svrhe kapela Ivana Nepomuka koju je dao podići barun Josip Redl 1751. godine. Pričalo se po Ravangradu, a malo koja priča ravangradska nije zabilježena, da je kapelu Ivana Nepomuka barun Redl dao podići ne bi li se dodvorio sumještanima, ili im barem odvratio misli od Elibertacije čiji je, kažu, bio izričiti protivnik.
Za kapelu neki povjesničari tvrde kako je samo preuređena džamija iz turskog doba, nalazeći potvrdu tomu u činjenici da se osim ktitora ne spominju graditelj ove kapele, pa ni arhitekta, ali dokazi za to zakopani su u temeljima ove stare građevine. Nema dokaza ni da je korištena u sakralne svrhe, možda samo o posebnim blagdanima, napose blagdanu Ivana Nepomuka kome je i posvećena. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća proglašena je spomenikom kulture nulte kategorije i zaštićena. Od zuba vremena, pa i vandalizma, svakako ne, jer je dugo vremena bila stanište tek golubovima i grlicama.
U OBNOVLJENOM RUHU STARI SJAJ: Tada je ipak, grad odlučio da kapelu renovira te je ona prije par godina počela dobijati ljepši izgled, da bi konačno, sredstvima grada, Zavoda za zaštitu spomenika kulture, sredstvima Ministarstva kulture RS i milodarima vjernika bila obnovljena, a prva molitva održana je u kapeli dana 16. svibnja 2005. godine. Namjena kapele nije isključivo sakralna, zamišljeno je da se u njoj održavaju i prigodni kulturološki programi, napose izložbe manjeg obujma o čemu je govorio prečasni Josip Pekanović, dekan somborski. Upravo svečano otvaranje kapele za ove, kulturološke svrhe obavljeno je 20. svibnja otvaranjem izložbe »Pečati kao stara somborska znamenja«čiji autori su Rade Šumonja i Milan Stepanović.
PRIČA U CRVENOM VOSKU: Na izložbi su predstavljeni odabrani otisci pečata grada Sombora, okolnih mjesta, ali i crkveni pečati te pečati somborskih obitelji i pojedinaca, što sve skupa čini dio inače bogate zavičajne povijesti Sombora.
»Pečat se koristi kao znak potvrđivanja ili radi čuvanja tajnosti napisanog još od antičkih vremena kod svih naroda. Katkada se koristio i umjesto potpisa. Pečatnjaci su se vrlo pažljivo čuvali, a njihova neovlaštena uporaba kažnjavala se katkada čak i smrću. Na izložbi je predstavljeno i nekoliko takvih, obiteljskih pečata obitelji Parčetića, Mrazovića, Strilića…«, istaknuo je između ostalog Pavle Stanojević, tajnik Matice srpske, dajući svoje stručno mišljenje o izložbi.
Nakon njegova izlaganja goste je pozdravio predsjednik Izvršnog vijeća Vojvodine Bojan Pajtić, a izložbu je svečano otvorio somborski gradonačelnik dr. Jovan Slavković. Uz glazbu gajdi publici su predstavljeni najstariji pečati sačuvani u Istorijskom arhivu Sombora koji imaju sve odlike srednjovjekovnih austrijskih i ugarskih pečata. Iz prve polovice XVIII. stoljeća sačuvano je nekoliko pečata od kojih su najstariji – pečat Komorske varoši iz 1708. godine, pečat Vojničke varoši Sombora iz 1717. godine i pečat Slobodnog kraljevskog grada Sombora iz 1749. godine. Interesantan i heraldički vrlo lijep je pečat grada Apatina na kome je predstavljen lik Ivana Nepomuka koga vojnici bacaju u Vtlavu. Predstavljeni su i pečati Rimokatoličke crkvene općine iz 1786. godine i pravoslavne crkvene općine iz 1803., zatim pečati okolnih mjesta – Doroslova, Gakova, Krnaje, Monoštora, Stanišića, Stapara, Nemes Militića, pečat grada Sombora iz 1849. godine i još nekoliko odabranih od ukupno 250 pečata, koliko će se naći u istoimenoj knjizi koja uskoro izlazi iz tiska.
Ova izložba daje značajan doprinos proučavanju zavičajne povijesti, društvenog uzdizanja i padova pojedinih institucija i porodica, njihovo trajanje pa i nestanak i zato se izvanredno uklapa u zavičajnu mozaik priču o Somboru.
Izložba će biti postavljena kao stalna postavka i moći će se razgledati svakog dana prijepodne od 9 do 12 sati i popodne od 17 do 20 sati.
Antonija Čota
