Arhiv tekstova

Lu­nar – Tur­bo Moonlee Records, 2005.

Lunar je četveročlana zagrebačka skupina koja egzistira još od 1998., a dvije godine kasnije uspješno i zapaženo se predstavlja debijem »There Is No.1«. Sljedeći album »First And Last Lost« je nepovratno izgubljen zbog digitalnih poteškoća, dok se novim albumom »Turbo« vraćaju analognom načinu rada, te u velikom stilu natrag na diskografsku scenu.
    Logično je bilo za očekivati da će ulogu diskografske podrške ovog albuma preuzeti Moonlee Records, inače najnoviji sinonim za uspješno neovisno nakladništvo. Izvođače s ove etikete povezuje činjenica da po svom stilskom habitusu Analena, Lunar i Don’t Mess With Texas, ionako više korespondiraju s inozemnom, posebice instrumentalnom post-rock, nego ovdašnjom rock scenom (Lunar je imao turneje po Nizozemskoj, Italiji, Njemačkoj, Austriji i Belgiji). Za sada, hrvatsko je tržište svojom strukturom nedovoljno adekvatno i premalo za ove skupine.
    Zagrebački indie rock, ili kako ga neki uobičavaju zvati, post rock sastav Lunar sve ove godine je dozrijevao, pa sad zvuči zrelo i pitko, donoseći jedan sveži originalni pristup i jasan autorski pečat. »Turbo« se tako materijalizirao kao odličan instrumentalni sklad koji izvlači maksimum mogućnosti iz zvuka klasične rock postave, koje obogaćuje s mjestimičnim vrlo umješnim elementima elektronike. Kako je Lunar sastavljen od ljudi koji su uključeni u rad zagrebačkog studija »Kozmo«, logično je da će tamo i snimiti album. I u produkcijskom smislu osjetan je napredak u odnosu na prethodni album »There Is No. 1«, zvuk je konkretniji tako da ploču čini jednim koherentnijim uratkom. U stilskoj domeni »Turbo« i dalje donosi prepoznatljivi inteligentan gitaristički Lunar (posebice u pjesmama »Davorova grana«, »Belka i strelka« te »Tgemolo«). »Pizza song« donosi i vokale te je približava indie-popu, a »Bee-bop«, kao odjavna stvar na albumu, uklopljena u elektronsku minijaturu najbolje oslikava ono što piše u press materijalu: »Turbo je zvuk lutanja kroz nebulu ili soundtrack za solarnu eklipsu. On je misteriozno svemirsko putovanje praćeno prijatnim povratkom na Zemlju. Međutim, to može biti i nešto potpuno drugačije«
    Debijem »There Is No. 1« Lunar je lako pridobio publiku koja obožava instrumentalni post-rock – Mogwai, Slint, Trans Am, Sonic Youth i srodne bendove, a s albumom »Turbo« krug poklonika mogao bi se dodatno proširiti.

D. B. P.