Arhiv tekstova
CSKA ušao u nogometnu povijest
U portugalskoj noći, u srijedu 18. svibnja 2005. godine centralni sportski klub armije (CSKA) uspio je uvjerljivom pobjedom nad domaćim Sportingom (3:1), igrom slučaja zahvaljujući unaprijed određenom stadionu i mjestu odigravanja finalnog susreta, ostvariti višedecenijski san ruskog nogometa da se konačno »dokopa« jednog europskog trofeja. Osvajanjem pokala kupa Uefa za sezonu 2004./05. momčad predvođena ruskim stručnjakom Gazajevom upisala je svoju matičnu državu kao 19. po redu koja je uspjela osvojiti jedan europski trofej, ali i time još jednom skrenuti pozornost na kvalitetu istočnog nogometa koji je sve bliži dometima dominantnog i trofejnijeg, zapadnog »brata«.
Primjerice, kao najbolju moguću ilustraciju ove tvrdnje, finale Champions league igrat će predstavnici dvije najtrofejnije nogometne euro sile, Italija i Engleska čiji klubovi Milan i Liverpool imaju pune police raznovrsnih europskih trofeja.
SIMBOLIKA BROJA 19: Uz okolnost da se od 18. svibnja i Rusija, kao 19. po redu, ubraja u zemlje osvajače euro-naslova, CSKA je svoj povijesni pobjednički pohod ostvario poslije 19 odigranih euro-susreta, započetih još u srpnju prošle godine u drugom kolu kvalifikacija za CL, kada su u dva susreta bili bolji od azerbajdžanskog predstavnika Neftchija (0:0, 2:0). U odlučujućem susretu za proboj u društvo 32 najbolje europske momčadi uspjeli su eliminirati škotsku momčad Glazgow Rangersa (2:1, 1:1) i plasirati se, voljom ždrijeba, u skupinu koji su činili: Chelsea, Porto i PSG.
CHAMPIONS LEAGUE: Igrajući u društvu najboljih, moskovska armijska momčad nije se uspjela plasirati u daljnji krug natjecanja obzirom na skromni učinak od samo dvije pobjede (obje protiv PSG, 2:0, 3:1) i jednog neodlučenog rezultata (0:0 protiv Porta u gostima. Porazi od Chelsea (0:1, 0:2), te Porta kod kuće (0:1) i sa samo 7 osvojenih bodova, CSKA je kao treća momčad osvojila »utješnu nagradu« i plasman u Kup Uefa.
KUP UEFA: Nastavak europskog »života« uslijedio je prolazom protiv Benfice u šestini finala (2:0, 1:1), a u susretima osmine finala »preskočen« je beogradski Partizan (1:1, 2:0). U četvrtfinalu i najtežem ispitu protiv francuskog Auxerrea, zahvaljujući uvjerljivoj pobjedu u uzvratu (4:0), nadoknađen je minus od (2:0) iz prvog susreta. Polufinale je donijelo oglede protiv neugodne talijanske Parme (0:0, 2:0), ali je ruska mreža bila neosvojiva i ostvaren je povijesni plasman u prvo i povijesno finale.
FINALE U LISABONU: Momčad CSKA odigrala je u finalnom susretu dva posve različita poluvremena, te poslije slabog prvog dijela (0:1) slijedi urnebesnih pola sata nastavka u kojima momčad u crvenim majicama postiže tri zgoditka za konačnih (3:1) i prvi europski trofej. Unatoč ozbiljnoj ozljedi nosa (dva prijeloma u tjedan dana), s zaštitnom maskom na licu, od prve minute je zaigrao hrvatski reprezentativac Ivica Olić i svojim napadačkim aktivnostima znatno doprinio pobjedničkoj igri cijele momčadi. U drugom dijelu susreta u igru je ušao i Miloš Krasić, bivši igrač novosadske Vojvodine, i odličnom igrom na sredini terena povezao obranu i navalu ruske momčadi.
CSKA: Uz odlične rezultate i dugi europski staž od 19. odigranih susreta, glavna karakteristika armijske momčadi iz Moskve je mladost njenih igrača koji su iznjeli najveći teret osvajanja povijesnog naslova. Primjerice gol je čuvao ruski vratar Akinfeev (1986.), u obrani su teret ponijeli Nigerijac Odiah (1983.) Rusi Berezoutski (1982.) Zhirkov (1983.), dok su sredinu terena držali Brazilac Carvalho (1983.) i Krasić iz SiCG (1984.), a posao u navali su odlično obavili Brazilac Vagner Love (1984.) i Olić iz Hrvatske (1979.). g
