Arhiv tekstova
24 sata uz košarku
Stjepan Palenkić (1947.), poznatiji pod nadimkom Stipe, u Suboticu je iz rodnog Slavonskog Broda došao daleke 1969. godine, dobivši zaposlenje u »Severu« i do današnjeg dana ostao je Subotičaninom. Prestavši s aktivnim igranjem košarke, već zarana se opredijelio za trenerski poziv s kojim se aktivnije počinje baviti upravo na sjeveru Bačke. Za proteklih 35 godina gotovo da nije prošao niti jedan dan bez direktnog kontakta s igrom pod obručima.
4Kako ste se adaptirali na život u Subotici i konačno ostali zauvijek na sjeveru Vojvodine?
Po struci sam strojarski tehničar i po dobivanju zaposlenja u »Severu« doselio sam u Suboticu, zavolio ove ljude, potom se i oženio sa svojom Terezom, s kojom imam sina Borisa i kćer Ljiljanu. Usporedo s radom u »Severu« započinjem i svoju trenersku karijeru, koja je bila samo plod nastavka višegodišnjeg druženja ovim sportom.
4U kojim ste klubovima započeli s trenerskim radom?
Prvi klub u kojem sam dobio angažman je bio KK »Srednjoškolac«, u kojemu sam obavljao dvostruku ulogu igrača i trenera, u to vrijeme smo još trenirali i igrali na starim otvorenim, terenima u Dudovoj šumi. Kasnijim fuzioniranjem ovoga kluba s sportskim društvom »Palić« klub se seli na terene kraj jezera i tada smo nastupali u Vojvođanskoj i tadašnjoj Republičkoj ligi.
4Kojim ste uspjesima obilježili rad u ovim klubovima?
Kroz rad s tada još uvijek neafirmiranim igračima u klubu, koji se natjecao u nižem rangu, ali i bivšim »Spartakovim« igračima, uspio sam postići solidne rezultate shodno mogućnosti i uvjetima u kojima sam radio. Usporedo sam radio i s mlađim kategorijama, prije svih kadetima, iz čijih se redova poslije vršila selekcija budućih članova prvoga tima. Tako smo 1977. godine postali kadetski prvaci Vojvodine, a godinu poslije s pionirskom selekcijom smo zauzeli treće mjesto.
4Ipak kruna Vaše trenerske karijere stiže angažmanom u »Spartaku«, posebice njegovog ženskoj ekipi.
Gašenjem momčadi »Palić« 1982. godine cijeli pogon ovog kluba prelazi pod okrilje KK »Spartaka« iz Subotice, postavši tzv. »Spartak 2«. U toj drugoj momčadi sam radio još dvije godine, usporedo sa seniorima i juniorima, da bih poslije nekoliko godina manje stanke u radu 1990. godine započeo rad s pionirkama »Spartaka«, a na poziv glavnog trenera Karla Kopilovića.
4Uz rad s mlađim kategorijama radili ste i kao tajnik ŽKK »Spartak« kluba koji je u međuvremenu postao i prvoligašem. S kime ste neposredno surađivali u vođenju ekipe?
Uz rad na poslovima u svezi organiziranja klupskog natjecanja, te vođenja sve tekuće problematike kluba, usput sam u sezoni 1993/94. bio i pomoćni trener Slobodanu Lukiću tijekom prvoligaške sezone, u kojoj je subotički ženski košarkaški klub debitirao u košarkaškoj eliti.
4Na kojim ste sve poslovima bili angažirani tijekom sljedećih godina?
Sve do 2001. godine, kada sam prestao s aktivnim angažmanom u klubu, obavljao sam brojne dužnosti iznimno važne za funkcioniranje cjelokupnog klupskog sustava. Jedno vrijeme sam bio i sportski ravnatelj kluba, zadužen za obavljanje tehničkih detalja, a kontinuirano sam bio »non-stop« na raspolaganju u svim segmentima brige oko igrača i stručnog kadra.
4Koje su igračice obilježile Vaš trenerski rad?
Iz mnoštva kvalitetnih i talentiranih igračica, s kojima sam radio u protekla tri decenija, izdvojio bih ipak: Radu Vidović, danas igračicu u Izraelu, te Tijanu Rus i Svetlanu Jurčak, koje također igraju u toj zemlji. Tu su još i danas afirmirane igračice poput Semered, Veselovski, Đelmiš koje su danas igračice u Mađarskoj, dok od najmlađih aktivnih igračica tu su sestre Prćić, Miranović, Anđelić koje s uspjehom igraju prvoligašku domaću košarku.
g
