Arhiv tekstova
Pet Shop Boys Release Emi, 2002.
»Release« je osmi album londonskog dua koji čine pjevač Neil Tennant i glazbenik Chris Lowe. Ovi dugogodišnji synth-pop heroji su na svu sreću uspjeli pomaknuti granice svoga izraza, zahvaljujući mudrim žanrovskim poigravanjima. Ovakvom rezultiranju najviše je doprinijela skladateljsko-aranžerska suradnja sa Johnny Marrom, gitaristom velike grupe osamdesetih The Smiths, s kojim je Neil Tennant već prije surađivao u elektronskoj super grupi Electronic. Zvučna konzekvencija ovakvog spoja je vrlo jasna: skoro polovica pjesama sadrži gitaru, koja daje novo obličje već tradicionalno utemeljenom elektronskom PSB zvuku. Prepoznatljiva boja i perfektna dikcija Tennantovog vokala su prisutne, te nas odvraćaju od mogućih pomisli da se ne radi o pjesmama dotične skupine.
Album otvara »Home and Dry« koja je ujedno i prvi singl skinut s ploče. Puna savršenih staccato synth dionica, ona pjeva o potrebi za sigurnošću i prisutnosti partnera u ljubavnom odnosu. Slijedi brit-poperska i himnična »I Get Along«, bujnih orkestracija, donoseći priču o uspješnom prebolijevanju teških posljedica ljubavna raskida. »Birthday Boy« i »London« tretiraju probleme društveno-političke nepravde, dok ova druga osobito govori o želji i potrazi za boljim životom (konkretno u bogatoj zapadnoj prijestolnici Londonu). Iznenađujuća je haiku pop pjesma indikativno naslovljena »The Samurai In Autumn«, koja repetitivno ispjevava svoja jedina tri, zaista mudra stiha. »Love Is Catastrophe« je najmračnija PSB pjesma ikada, kako i sami autori kažu, a na što i naslov ukazuje. Klasičnu priču o utočištu nudi »Here«, dok »The Night I Fell in Love« pjeva kontroverznu ljubavnu priču, implicitne poruke usmjerene protiv homofobije. »You Choose« je promatranje ljubavi kao svjesno birane odluke, te još jednom ljubavnom ekspertizom zatvara ovaj album. Ovi ingeniozni britanski skladatelji, kroz kemp kao umjetnost, filozofiju i egzistenciju, provode već dvije dekade na svjetskoj scjeni, aktivno učestvujući u restruktuiranju pop glazbe. Oni su dokaz da pop može biti mnogo slojevitiji i sadržajniji, a ne naivan i površan kakav najčešće i jest.
