Arhiv tekstova
Velike tajne malih majstora kuhinje!
Pod skoro istim naslovom »Male tajne velikih majstora kuhinje« pisao je ing. Branislav Sančanin u Karlovačkim novinama čiji je bio glavni i odgovorni urednik u to vrijeme, u rujanskom, listopadskom i prosinačkom broju od 1991. godine o: »Mariji Snježnoj – ekumenskom konaku ili katoličkom samostanu«, odnosno o »Hotelu za vjernike« i o »Vremenu (koje je došlo) za vraćanje dugova«.
On želi kroz te napise »usmjeriti čitatelje da sami dođu do zaključka što je to zbog čega ovo, jedno od najdelikatnijih i najsloženijih pitanja, udaljeno četiri kilometra od Karlovaca, uporno zaobilazi ‘Srpski Rim’!?« Sančanin otkriva da se »rješenje problema nalazi u »Vojvodina Pro-Ing«, odnosno projektiranom »pomoćnom objektu« od nešto više od 580 kvadratnih metara! Po njemu »kamen spoticanja po tko zna koji put je detaljni urbanistički plan, ali i gotovo začuđujuće (ne) poznavanje ove materije od strane članova Komisije za odnose s vjerskim zajednicama pri Izvršnom savjetu Skupštine Novi Sad, odnosno istovjetne Pokrajinske komisije«.
ŠTO JE SPORNO?: Nadalje, potpisnik navedenih članaka piše o podnositelju zahtjeva za izgradnju spornog objekta na Tekijama kod Petrovaradina s nekoliko točno prepisanih povijesnih podataka o Tekijskom »svetilištu« i svrsi i funkciji istog svetišta, i o njegovom financiranju. Zatim Sančanin »otkriva«, kako kaže, »uporno preskakane povijesne činjenice«. Po njemu, »nakon« petrovardinske bitke 1716. godine javlja se u ovim prostorima kult Bogorodice Marije, a u bitkama protiv Turaka borili su se ne samo katolici, već i pravoslavni i protestanti, i »drugi«. Vatikan je, po Sančaninu, veliku pobjedu kršćana nad Turcima, na dan Snježne Gospe 5. kolovoza 1716., pripisao zasluzi Bogorodice, što je kasnije rezultiralo time da je ovo mjesto postalo veliko svetište, a džamija na Tekijama ponovno pretvorena u crkvu s tri oltara, katoličkim, pravoslavnim i protestantskim! Sančanin spominje da »u Karlovcima još uvijek ima onih ljudi koji se sjećaju da su na dan Snježne Gospe do 1941., ovdje išle litije pravoslavnih, ali i protestantskih vjernika«. Sančanin zaključuje da »blizina Karlovaca i miris pravoslavnog tamjana nisu odgovarali NDH, te je već 1941., pravoslavni oltar izbačen, a opće kršćansko zajedništvo razbijeno. Od tada do danas, ovo, po svemu ekumensko svetilište ima katolički karakter«. Njemu je poznato da je pokojni Josip Broz Tito zbog ekumenskog značaja svetišta imao namjeru ovamo dovesti papu Pavla VI. u vrijeme dogovora o njegovoj mogućoj posjeti Jugoslaviji, i da postoji zainteresiranost i drugih konfesija za učešće u izgradnji zajedničkih ekumenskih konaka na Tekijama kod Petrovaradina.
O TOLERANCIJI I GENOCIDU: Zašto se Branislav Sančanin dao na ovakav nezahvalan i težak posao? Pitanje je sad! A odgovor je po svemu sudeći u stranci Nova demokratija-pokret za Sremske Karlovce! A zašto baš tu, kad on živi i stanuje u »Srpskoj Atini« u Novom Sadu, ulica Đorđa Magaraševića 7., a ne u »Srpskom Rimu« Srijemskim Karlovcima. Odgovor ipak treba tražiti u Branislavu Sančaninu! Istina, ima on veze sa »Srpskim Rimom« onoliko koliko i s »Novom demokratijom«. Naime, Sančanin je postao po direktivi, nije potrebno nagađati čijoj, predsjednikom Nove demokratije-pokret za Srijemske Karlovce, te je 19. srpnja 1991. godine pod brojem 02-10-’91. godine uputio apel inicijativu predsjedniku i Skupštini Općine Srijemski Karlovci, općinskom odboru SPO i sredstvima informiranja. U navedenoj apel-inicijativi Sančanin zahtijeva proširenje tadašnjeg Izvršnog savjeta Skupštine općine Srijemski Karlovci ili obrazovanje novog organa koji će do novih izbora biti u funkciji »Prelazne vlade«. On smatra ovakvu vladu nužnom i racionalnom potrebom »radi smanjenja jaza sadašnje vlade, ali i potreba da se u ovim povijesnim trenucima i iskušenjima po Srpski narod ne postavlja mesijanski i ne izdiže svoju ulogu i mjesto iznad svega«. Kategorično je ustvrdio: »da sadašnja Općinska vlada nije sposobna preuzeti svu političku i moralnu odgovornost za događaje koji predstoje« i da »deklarativna podrška i suosjećanje nisu više potrebni našem narodu«. I zbog toga je po njegovom mišljenju »prvorazredni zadatak proširene nove vlade, neprestano praćenje i konkretna pomoć pripadnicima Srpskog naroda u ostvarivanju bitno narušenih nacionalnih, građanskih i drugih prava«, te je stoga u sadašnjem trenutku potrebna »da se oslobodimo sujete i nadmudrivanja, da pokažemo toleranciju jednih prema drugima i da snagom razuma u cijelosti shvatimo da zemljom bukte oružani sukobi i građanski rat u kome je naš narod ponovo izložen genocidu. SAO Krajina, Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem su dijelovi naše Srpske zemlje, gdje se ponavlja ustaška namjera iz prošlog rata, a to je prije svega naša sramota!«, završio je tim riječima svoju apel-inicijativu Sančanin.
I po čemu bi inženjer, novinar i političar Branislav Sančanin bio interesantan i poseban? Zbog njegovog pisanja o konaku na Tekijama i političkim djelovanjem u stranci Nova demokratija? I mnogi drugi su se i više pozabavili tom tematikom i sličnim apel-inicijativama koje su išle »u prilog odbrane interesa Srpskog naroda«. Taj posao mnogo prije i mnogo iscrpnije radila su gospoda, novinari i inženjeri »a la« Dražić i Dević i političari mekše i tvrđe radikalne struje. No, ipak, slučaj Sančanin je poseban i iznad svega interesantan.
