Arhiv tekstova
Jeff Buckley Grace Columbia, 1994 »Wait in the fire, wait in the fire…« Grace
Prije skoro jedne decenije u jednom od glazbenih magazina, poznati Jimmy Page (Led Zeppelin) na pitanje, što je slušao u posljednje vrijeme, odgovara – da je to samo jedan album. Bio je to album »Grace« Jeffa Buckleya.
Priča o Jeffu Buckleyu je romantična i tragična, koliko i samo njegovo stvaralaštvo. Rođen kao sin slavnog kantautora Tima Buckleya, neosporiva glazbena genetika učinila je svoje. Iskoristivši u potpunosti sve darove, Jeff je počeo glazbovati u LA-u, da bi kasnije promijenio kalifornijsku klimu i potražio inspiraciju na istočnoj obali, naravno u New Yorku. Tražeći svoj identitet i suradnike, mladi trubadur amerikanske X generacije nastupao je po klubovima bohemskog Greenwich Villagea. Tako dolazimo do njegova briljantna prvijenca »Grace«.
Zvuk ovog albuma je ingeniozno gitarski, to su prije svega božanstvene harmonije u kombinatorici psihodeličnog roka, džez akordacija i kantri melankolije. Nositelj ovih eteričnih harmonija jest dinamika velikog raspona, koja iz intimno tihog prelazi u snažnu energiju, ponekad sve do potpunog samosagorevačkog zanosa. Svoje istraživanje autorskog obrasca i okrenutost prema pjesničkom u roku, kao i ljubav prema tradicionalnoj američkoj glazbi, Buckley nudi kroz tri obrade. Jedna od njih je antologijska »Hallelujah« Leonarda Cohena, dok su druge dvije »Lilac Wine« J. Sheltona i pjesma gotovo obredne atmosfere »Corpus Christi Carol« B. Brittena. »Grace« svakim svojim tonom slika američke provincijske i gradske pejzaže (Lover, You Should’ve Come Over), čak i preamerikanske indijanske sekvence u lirski turobnoj »Dream Brother«. Ljubav i ljubavnici su elementarna tematika, ispunjeni hipersenzitivnošću straha, ali i nade. Odsustvo patetike u igri s emotivnim istinama, je možda i najveći uspjeh ovog ostvarenja. Anđeoski vokal Jeffa Buckleya, koji odvaja naše duše od tijela, jest jedan autentičan doživljaj; prava katarzična ceremonija (»So Real« i najenergičnija na ploči »Eternal Life«). Ljepota ovog djela je ogromna, te je pisanje o njemu zaista težak čin… najpreporučljivije je ipak slušanje.
Jeff Buckley je tragično nastradao, utopivši se u Mississippiju 29. svibnja 1997. godine. Ovo je jedini njegov kompletan album, dok je drugi, u toku čijeg snimanja je nastradao, s nedovršenom produkcijom izdan 1998. godine, naslovljen »Sketches (For My Sweetheart The Drunk)«. Gubitak ovakve ličnosti je velik za suvremeni rok, što album »Grace« čini još većim, ako je to uopće i moguće. Počivaj u miru, Jeff.
