Arhiv tekstova

Sv. Patrick u Dablinu

Najveći irski praznik Dan je sv. Patricka, i obilježavaju ga Irci diljem svijeta, pa se čak i u našoj zemlji odomaćio (više u domicilnoj no u matičnoj), kao i u susjednoj Mađarskoj. Sveti je Patrick prema nacionalnom mitu protjerao sve zmije s irskog otočja (i zbilja, u Irskoj više nema zmija), no što je za Irce kao glasovite veseljake/kavgadžije sklone piću daleko važnije, on ih je i naučio pripravljanju medovine i, što je još važnije-pive. Irsko pivo (osobito crni »Guiness«), kojeg Irci obvezatno piju smlačeno a nikako hladno, nedvojbeno se među znalcima smatra najkvalitetnijim pivom na svijetu.
Svako putovanje do Irske za većinu nas je teško ostvarivo iz jednostavnog razloga-za vize još kako-tako, one se daju – mada teško, ali za, primjerice, desetodnevni boravak u ovoj prelijepoj zelenoj zemlji dugih, pješčanih obala (sjetite se samo kultnoga filma A. Lyna »Rayanova kći« i nezaboravnih eksterijera) potrebno je izdvojiti, iz većini skromnih nam zarada, najmanje 1.500 eura.
DUBLIN: Premda puno Iraca obožava Belfast, podijeljeni grad i centar Sjeverne Irske, glavni grad Republike Irske Dublin je apsolutno najomiljeniji grad u srcu svih Iraca, bilo da žive u Irskoj ili u dijaspori. To se nedvojbeno da vidjeti i za običnih a nekmoli takovih svečarskih dana kakav je Dan sv. Patricka, primjerice.
    Glavni grad Republike Irske (koja je tek jedna od dvije državne teritorije na tlu britanskog otočja – drugo je Ujedinjeno Kraljevstvo, koje obuhvaća Sjevernu Irsku/Alster, sa spomenutim Belfastom kao glavnim gradom, Englesku, Škotsku i Wales) imao je prije dva stoljeća, kao prijestolnica Irskog kraljevstva osobni parlament, premda je bio pod vlašću engleske krune. Bio je istodobno i šesti grad u Europi onoga doba s preko 180 tisuća stanovnika, a preticali su ga tek London, Pariz, Beč, Napulj, i Amsterdam.
    Mnogo je glasovitih Iraca u povijesti svjetske umjetnosti. Jedan od njih, veliki pisac James Joyce obožavao je svoj grad i pisao o njemu u gotovo svakom svom djelu, prisjećao ga se i prizivao u misli čak i u vrijeme dobrovoljnog prognanstva u Trstu, Parizu, Zürichu i Puli. Kada ste već u Dublinu obvezatno posjetite legendarno kazalište Dublin Aby Theatre, koje je bilo na čelu književnog preporoda Irske, na čelu s pokojnim nobelovcem, dramaturgom i pjesnikom Williamom Butlerom Yeatsom.
    Dublin ima još jednog Nobelovca: u ovom je gradu rođen slavni irski suvremeni pjesnik Sheimas Hinni. Tijekom su ranog kršćanstva u gradu i okolici podignuti mnogi samostani i crkve, a još mnogi zaostali tragovi minulih vremena upućuju na zaključak da Dublin svoje opstojanje duguje Vikinzima koji su upravo ovaj grad odabrali za svoje privremeno boravište u IX. stoljeću. Vikinge su zamijenili Normani.
KRATKI VODIČ KROZ PUBOVE DUBLINA: Kad se već zateknete u Dublinu, Irskoj uopće, na tako veliki blagdan kakav je Dan sv. Patricka gotovo je neumjesno (sa stanovišta domaćina, Iraca, dakako) dan provesti drugačije no obilaziti legendarne pubove – britanski izraz za bar, krčmu, pivnicu, kako vam drago. Irci, kao iskusne pivopije (mada im ni whiskey nije stran, pa niti keltski gin, ruku na srce) dobro znaju kako se daleko više može popiti uz odgovarajuću hranu, »podlogu«. I odista, hrana, po pravilu domaća, uvjerljivo je bolja u spomenutim pubovima no u restoranima ili hotelima diljem grada. Savjetujemo vas da kušate legendarni irski ovčji paprikaš, inače nacionalno jelo Iraca.
    Pubovi su mješavina bara, restorana i krčme i prava su institucija, kako u Irskoj, tako i u cijelom Ujedinjenom Kraljevstvu. Posjet dublinskim pubovima obvezatno morate početi obilaskom »Davey Byrns« puba, u ulici Duke Street. Tu je najveći izbor whiskeya (premda ovo piće više svojataju Škoti, ali o tome kakvom drugom zgodom), a osim toga, ovaj je pub ovjekovječen u slavnom romanu »Ulysses« spomenutog Jamesa Joycea. Valja spomenuti i pub »Toners« u Lower Bogott ulici, tipičan (vele) gradski pub, za razliku od, primjerice »Pallace Bara«, gdje se okuplja, nazovimo ga uvjetno plebs i »mali ljudi«, zanatlije, trgovci, i – novinari.
    »Barasen Head« je pub u kojega svraćaju političari, ali i studenti, glumci i glazbenici, slikari i ine umjetničke duše. Tu se pije najbolje crno pivo na svijetu, bez ikakve dvojbe. Ovaj pub bio je i neformalni štab tajne udruge Ujedinjeni Irci na čelu s pokojnim Robertom Emmettom, koji je živio u jednoj skrivenoj prostoriji na polukatu.
    U Irskoj ima više od 15 tisuća pubova, što je apsolutni svjetski rekord, ali se i pored toga mnogi Irci žale kako je to malo, jer ih je primjerice 1850. godine bilo više od 17 i pol tisuća (sic!). I na koncu, valja spomenuti pub »Dohenny & Nesbitt«, u kojem je smješteno poglavarstvo kultnog kluba pivopija »Pint drinkers«/Ispijača krigli: da bi netko postao članom kluba, mora biti predložen od tri stara člana, da ispije 17 krigli piva (od po litre svaka!), naiskap, te potom plati piće svim članovima VIJEĆA (kojih ima ravno 27), te da još sa svakim popije jednu kriglu. Još ni tu nije kraj, jer predstoji finalna proba: tko je i do tada izdržao testiranje na nogama, mora se popeti uz strme stube do mansarde u kojoj mu se predaje svečana pristupnica članstvu kluba – puna krigla tamnog piva od pet litara, koju, dakako, mora ispiti do dna, naiskap. A koliko je pive potrebno strusiti za status, primjerice visokog funkcionara u vijeću kluba, strogo je čuvana tajna, ali imajući u vidu ranije spomenuto, pretpostavljate da se radi o gotovo hektolitarskim količinama. Sva je, dakle, sreća što se sv. Patrick slavi samo jednom godišnje, mada to u biti Ircima ne umanjuje volju da se provesele na opisane načine i ma kog drugoga dana u godini. Pa, živjeli!