Autonomaši pod udarom prijetnji
Godinu dana nakon ubojstva srpskog premijera Zorana Đinđića, ne samo da krivci nisu osuđeni, a nalogodavci otkriveni, već se smrtne presude i dalje izriču političkim neistomišljenicima. Na meti su svi oni koji svojim javnim djelovanjem potiču političku, gospodarsku i civilizacijsku modernizaciju zemlje, jer takva modernizacija podrazumijeva potpun raskid s devijantnom prošlošću i fanatičnom svijesti koja ju je proizvela.
»Subotička inicijativa«, koja afirmira pravo na različitost i poziva na decentralizaciju, izravno ugrožava opstanak retrogradnih i ksenofobičnih elemenata u Srbiji, te su organizatori tog skupa došli pod udar raznoraznih »patriota«. Najhitriji su bili domaći konzervativci u liku SPO-a i DSS-a koji su se već sljedećeg dana oštro suprotstavili gorespomenutoj autonomaškoj inicijativi. Sve bi bilo podnošljivo da se nešto kasnije, 13. ožujka, nisu oglasili i manje tolerantni »patrioti« iz inozemstva – tzv. »prijeki revolucionarni sud dijaspore« iz Chicaga uručio je smrtnu presudu predsjedniku Vojvođanske skupštine Nenadu Čanku i predsjedniku Saveza vojvođanskih Mađara Józsefu Kaszi.
NESLANA ŠALA: Fantomska organizacija, koja samu sebe naziva »prijekim revolucionarnim sudom dijaspore«, priprijetila je dvojici istaknutih autonomaša da će ih smaknuti zbog njihovih navodnih pokušaja otcjepljenja Vojvodine od Srbije, suradnje s vanjskim neprijateljima, te opće djelatnosti protiv srpskog naroda. Pismo, koje je simbolično pristiglo na dan obilježavanja ubojstva premijera Đinđića, obećava da će smrtna kazna biti provedena do kraja ove godine.
No, unatoč smrtnoj kazni, Čanak i Kasza kažu da ne planiraju uložiti žalbu na presudu. Dok Kasza vjeruje u sigurnosne organe države Srbije više nego u američku policiju (!?), Čanka ovakve prijetnje zasmijavaju. I zbilja, imena potpisnika pisma zvuče osobito neobično – »sudac« Jage Ivatović, te »porotnici« Mrgud Govedarica i Mašan Kapisoda. Uz to, u prilog tezi da je pismo u biti neozbiljno ide i staro pravilo da »pas koji laje, ne ujeda«, i obratno. Napose, u ovome dijelu svijeta ne postoji takav politički dužnosnik kojemu nikada nije prijećeno.
SUVREMENA CRNA RUKA: Ipak, bez obzira na sve to, dvojica političkih lidera kažu da valja ozbiljno shvatiti ovu prijetnju smrću zbog neminovne asocijacije s ubijenim premijerom Đinđićem. Čanak kaže da ga pismo podsjeća na nedavnu prošlost kada su novine bile prepune naslova poput »Antihaški lobi osudio Đinđića na smrt«. Činjenica je da je i premijer Đinđić bio primio nekoliko prijetnji smrću, i to upravo iz dijaspore, nakon čega su uslijedila dva pokušaja atentata, prije nego što je iz trećeg pokušaja ubijen ispred zgrade Vlade Srbije.
Reakcija domaće javnosti na odluku »prijekog suda« bila je oskudna i neupečatljiva. Od političkih stranaka jedino je SPO osudio ovaj nemili događaj. Član predsjedništva te stranke Slobodan Živkucin smatra da je »takav način komuniciranja s političkim neistomišljenicima neprihvatljiv«. On je još dodao da su i njemu dvojica vojvođanskih autonomaša politički protivnici, no da se kani s njima obračunavati isključivo na demokratski način. Što se tiče Vlade Srbije, reagirao je jedino ministar za dijasporu Vojislav Vukčević, rekavši da sumnja u postojanje fantomske organizacije iz Chicaga. Nadalje, pravo glasa dijaspore ne bi trebalo dovoditi u sumnju zbog tri osobe, »čije postojanje nije utvrđeno«, smatra Vukčević.
Bez obzira na ozbiljnost prijetnje iz Chicaga, činjenica je da političko nasilje nad »unutarnjim neprijateljem« već dugo predstavlja sastavni dio svakidašnjice u Srbiji, zemlji u kojoj je i dalje opasno biti drukčiji. No, žrtva premijera Đinđića osuđuje indolenciju, a obvezuje na aktivnost. Kao što si Amerika više ne smije dozvoliti nemar u oblasti obrane zbog terorističkih napada 11. rujna 2001. godine, tako i Srbija mora blagovremeno reagirati na sve najave političkog nasilja zbog 12. ožujka 2003., jer, kao što netko reče – ono što je za Ameriku 11. rujan, to je za Srbiju ubojstvo njezina premijera.