Arhiv tekstova
Oslonac Hrvatima izvan domovine
Krajem prošloga tjedna predstavnici Hrvatske matice iseljenika posjetili su institucije i udruge vojvođanskih Hrvata s namjerom da se upoznaju s njihovim djelovanjem te predstave projekte HMI. U projektima i programima koje realizira HMI svake godine sudjeluju i predstavnici hrvatskih kulturno-umjetničkih i prosvjetnih društava iz Vojvodine. Tim povodom razgovarali smo s ravnateljem HMI Nikolom Jelinčićem.
HR: Kakva je institucija Hrvatska matica iseljenika?
Hrvatska matica iseljenika prati hrvatske zajednice izvan domovine u njihovim aktivnostima, prije svega u vezi kulturnog stvaralaštva i svih aktivnosti kroz koje se čuva i njeguje hrvatska tradicija, hrvatski običaji, hrvatski identitet. U tom se pogledu može računati na pomoć i logistiku HMI u smislu da se pojedinci iz ovih sredina preko naših aktivnosti uključe i dobiju nova znanja i nove vještine, da budu uspješni nositelji brojnih kulturnih i drugih programa tamo gdje žive, dakle i ovdje u Vojvodini.
HR: Je li Hrvatska matica iseljenika vladina institucija?
HMI je osnovana od države, ali nije vladina institucija, jer vlade se mijenjaju izborima, a potrebe ljudi hrvatskih zajednica su definitivno poznate i određene i ne bi trebalo da se promjenom vlade ili stranaka koje drže vlast, mijenja odnos prema hrvatskoj dijaspori i hrvatskim zajednicama. Mislim da bi to trebala biti konstanta koja se neće mijenjati prema dnevnoj politici. I u Hrvatskoj se mora znati da se mora pomagati, da se moraju osigurati sredstva u proračunu i da hrvatske zajednice mogu dugoročno računati na našu pomoć.
HR: Kad je osnovan odjel za autohtone hrvatske zajednice, odnosno hrvatske manjine u susjednim zemljama?
Odjel za autohtone hrvatske manjine osnovan je 1993. godine. Ranije se Matica nije bavila hrvatskim manjinama već iseljeništvom, ali se osjetila potreba da se formira posebna služba, logistika koja će pratiti autohtone hrvatske zajednice, koja će biti u operativnom smislu s njima u dnevnom kontaktu i koja će odgovarati na njihove potrebe i zahtjeve u granicama mogućnosti koje HMI ima. Tu su se formirali i projekti kao što je Najselo, Tjedan hrvatskih manjina u Zagrebu, Hrvatski forum i još neke druge akcije koje idu iz godine u godinu.
HR: Sad ste u posjetu hrvatskoj zajednici u Vojvodini, imate prijame u Somboru, Subotici i Rumi. Jeste li ranije, prije nego što ste imenovani ravnateljem HMI, boravili na ovim prostorima?
U Subotici sam drugi put, prije toga bio sam tu negdje osamdesetih godina, baš kad sam radio u Hrvatskoj matici iseljenika, kad je ovaj dio tadašnje države posjetio Bernard Luketić, i danas i onda predsjednik Hrvatske bratske zajednice Amerike, najveće organizacije Hrvata i potomaka u svijetu.
HR: Recite nam nešto o Vašem boravku u Somboru, u sklopu obilaska hrvatske zajednice u Vojvodini.
U Somboru smo sa suradnicom iz MatiMatice Marijom Hećimović bili dva dana i program je bio vrlo intenzivan. Pružena mi je prilika da se upoznam podrobnije prije svega s hrvatskom zajednicom, a nadasve da saznam puno o Hrvatskom kulturno-umjetničkom društvu »Vladimir Nazor«, u kojem smo boravili oba dana. Prvoga dana članovi Uprave upoznali su nas s poviješću tog Društva, s gradom Somborom i onim što je bitno za Hrvate u tom gradu. Tu smo dogovorili i neke konkretne aktivnosti koje će se desiti ove godine kad će Društvo »Vladimir Nazor« i još dva društva iz mjesta koja gravitiraju općini Sombor posjetiti grad Čakovec i u jednom vikendu predstaviti ovaj dio hrvatske zajednice iz Vojvodine. Tamo smo imali priliku vidjeti i amatersko stvaralaštvo, dakle, stvaralaštvo tih društava. Nastupila je folklorna grupa HKUD-a »Vladimir Nazor«, kao i recitatori, a iz Bačkog Monoštora je nastupio jedan krasan zbor s pjesmama iz tog kraja Bačke.
HR: Koji su razlozi Vašeg posjeta Vojvodini?
Ja sam ravnatelj HMI i normalno je da želim posjetiti značajnije zajednice kao što je ova u Vojvodini i u tom smislu je razumljivo što smo došli obići Sombor, Suboticu i Srijem, odnosno Rumu, sresti se s ljudima, upoznati društva, ustanove i institucije, kako bismo vidjeli gdje Hrvatska matica iseljenika, koja inače, kako smo i danas čuli, vrlo dobro surađuje s ovom zajednicom ovdje, gdje ona može i u budućnosti biti partner, pomoć, logistika, tako da smo puno toga i ustanovili, jer postoje mogućnosti i ja vjerujem da će se ta suradnja nastaviti i da će biti još bogatija u budućnosti. Upoznao sam puno ljudi koji nose aktivnosti hrvatske zajednice i u Subotici, i u Somboru, i u Rumi. Susreti su potrebni, jer, znate, kad se ljudi upoznaju onda se i puno bolje razumiju i iz svega toga rezultat može biti znatno povoljniji i mogu biti zadovoljnije i jedna i druga strana.
HR: U kojem segmentu HMI može pomoći hrvatskoj zajednici u SCG?
HMI je institucija kulture i njezina je zadaća prije svega u domeni, najšire rečeno hrvatske kulture, pomagati zajednice izvan matične domovine, pomagati im da sačuvaju svoj jezik, kulturu, tradiciju, običaje.
HR: Na koji način?
Tako da se pozivaju mladi ljude iz tih sredina da dođu, da se uključe u naše programe, projekte i radionice, gdje će im stručnjaci iz područja jezika, kulture, glazbe, folklora – dakle od koreografije do hrvatske naive, hrvatske čipke, hrvatskih jela, hrvatskog graditeljstva – pomoći da više znaju, da upoznaju, da budu vještiji i sposobniji ta znanja i iskustva koja steknu preko naših radionica prenositi u sredinama iz kojih dolaze, u kojima žive, jer oni su nositelji svih tih aktivnosti u hrvatskim zajednicama, i ovdje i u drugim krajevima svijeta.
HR: Znači li to da se glavna pomoć ogleda u tome da se ostvaruje kontinuirana veza s matičnom domovinom i hrvatskom kulturom? Pruža li HMI i neku financijsku pomoć za ostvarivanje programa i rad udruga u zemljama gdje žive Hrvati izvan domovine?
Sve naše aktivnosti imaju cijenu i ako netko dođe na zimsku ili ljetnu školu i provede dva tjedna i ima priliku da ga educiraju najbolji struč-njaci, onda je naša pomoć da tu cijenu ne plate oni, dakle da to ide na trošak HMI. Drugo, mnoga vaša društva gostuju u Hrvatskoj i tu su opet troškovi i mi tu uvijek participiramo, bilo da platimo autobusni prijevoz, ili nešto drugo. Zatim, knjige i izdanja također koštaju, nama se obraćaju mnogi pojedinci i institucije da pomognemo na izdavačkom planu s određenim iznosima, ili da otkupimo određeni broj knjiga, tako da mi i tu pomažemo brojne naslove koji su vezani za život Hrvata u Vojvodini ili autora koji su s ovih podneblja.
HR: Koji su kriteriji Matice prilikom odabira projekata kojima će se pomoći?
Nama se mnogi ljudi obraćaju i sve je stvar procjene. Mi mislimo da bi trebali pomagati sva značajnija kvalitetna djela, bilo da su u pitanju književni ili pjesnički radovi, ili znanstveni radovi koji obrađuju određenu problematiku, tako da, ne samo odavde iz Vojvodine već i iz drugih krajeva svijeta, mi smo dosada tiskali brojna djela ili smo bili jedan od suizdavača. Nadalje, nije dovoljno samo da se knjiga tiska, da se ona pojavi, nego mi želimo i predstaviti te knjige hrvatskoj javnosti i kod nas u HMI Zagrebu. Gotovo se svaki mjesec ti naslovi promoviraju i imamo veliki krug ljudi koje to zanima, koji dolaze na te promocije i, naravno, uz pomoć medija to se onda predstavlja i na širem planu.
HR: Od nedavno je krenulo kod nas obrazovanje na hrvatskom jeziku i djeca iz hrvatskih odjela putovala su na more u Hrvatsku i uz pomoć HMI. Hoće li se to nastaviti?
Da, i to je jedan od naših višegodišnjih projekata, da djeca iz osnovnih škola dođu u Hrvatsku u ljetnim mjesecima. Tu je i grad Zagreb bio angažiran, tako da djeca, dolazeći u Hrvatsku, ne samo da upoznaju pradomovinu svojih predaka, nego istovremeno u programima uče i hrvatski govorni jezik, a naravno da je i Jadransko more za njih atraktivno kao mjesto gdje mogu osjetiti i tu čar školskih praznika koje imaju, i to je realizacija programa koji je dosta ležeran, a svatko od njih tu profitira na više razina. Dakle, uči hrvatski jezik, kako se on govori u Hrvatskoj danas, a uz to i nauči puno toga o Hrvatskoj.
HR: Hoće li i ove godine djeca iz Vojvodine ići na more besplatno?
Mi pokušavamo njima pomoći, to su skupi projekti, ali sigurno ćemo jedan broj mjesta dati djeci iz Vojvodine, a koja će to djeca biti, to ćemo prepustiti organizacijama ovdje kod vas, da one odrede kriterije. U te programe uključena su i djeca iz drugih sredina, naravno, neki to plaćaju, recimo iz zemalja kao što je to Zapadna Europa, tako da u tom projektu, a i u svakom drugom, imamo posebne kriterije za mlade ljude koji dolaze iz zajednica gdje, zbog gospodarskih uvjeta u kojima se živi, nije lako izdvojiti ta sredstva, tako da imamo za njih razumijevanja i tražimo samo da dođu do nas, a mi onda preuzimamo svu ostalu brigu.
HR: Na koji način Hrvatska matica iseljenika pomaže studentima?
Mi pomažemo studentima koji dobiju pendiju preko Ministarstva vanjskih poslova ili Ministarstva znanosti, da kad dođu u Zagreb ili neki drugi centar, da se snađu, da im omogućimo studentski dom i sva ostala prava s birokracijom koja svuda postoji pa i u Hrvatskoj, da im pomognemo da se skrati ta procedura i onda ih, kad krenu na studij, povremeno okupljamo preko Matice, pozivamo ih na neke važnije skupove koji su vezani za hrvatsku dijasporu, tako da ipak osjete da Matica o njima skrbi.
HR: Dobivaju li studenti iz Vojvodine, kada se upišu na studij u Hrvatskoj, automatski pravo na smještaj u studentskom domu?
To ne, ali postoji kvota koju odobrava Ministarstvo, a mi se borimo da ona bude što veća za Hrvate iz Vojvodine i Boke Kotorske.
HR: Hrvatski forum, koji se održava svake godine u Zagrebu, jedan je od projekata Matice, odnosno Odjela za autohtone hrvatske manjine. Koja je njegova svrha?
Njegova je svrha da sve te zajednice o kojima govorimo, dakle autohtone hrvatske zajednice oko Hrvatske, gdje ima dosta problema, upravo na tim forumima analiziraju problematiku u pojedinim sredinama, da se vidi što bi se moglo poduzeti kako od strane Republike Hrvatske, tako i od strane samih zajednica, da se ti problemi riješe. To je uvijek jedna problemska rasprava s ciljem da se oslikaju poteškoće i da se nađe izlaz iz tih i takvih problema. I hrvatska država ima nekih prava, jer i mi imamo manjine u Hrvatskoj i polazimo od toga da smo dužni pobrinuti se kao hrvatska država da hrvatskim manjinama u susjednim zemljama isto tako budu osigurana prava. Za to postoje određeni instrumenti na razini država i u tom pogledu su ti skupovi potrebni jer za mnoge stvari se tek tamo saznaje da postoje i na koji način bi se moglo otkloniti to što ljude tišti.
HR: Vaša pomoć je uglavnom okrenuta kulturno-prosvjetnim društvima koja se u najvećoj mjeri bave folklorom. Koja je uloga folklornih grupa u očuvanju kulture i identiteta prema Vašem mišljenju?
Vi morate naći načina da se Hrvati okupljaju. Oni mogu biti okupljeni oko Crkve, oko društava i oko aktivnosti. Prema tome, ako se bave folklorom, prije svega uče folklor svoje matične domovine, oni se druže, nastupaju, predstavljaju Hrvate, tu su i roditelji, a ako se druže iz toga nastaje temelj da se postignu i neki drugi ciljevi, da se preko tih udruga koje postoje kasnije možda formiraju članovi političkih stranaka i da se onda preko izbora postigne ono što još uvijek ovdje nije na zadovoljavajućoj razini, da se participira na lokalnoj i višim razinama vlasti i da se onda postigne bolja pozicija preko instrumenata države. Folklor je dio naše kulturne baštine i nikad ga ne bih odbacivao kao nešto što je nepotrebno. A da je to dovoljno – nije. Ali, ne možete vi, ako ljudi žive samo za sebe, i ako se ne susreću, postići ove druge ciljeve. Tako da ja mislim da je to više jedan medij koji čine da se Hrvati okupljaju, da se druže i možda i da se žene međusobno i tako se onda širi hrvatska kulturna zajednica, a uvijek je to na neki način i dokaz da imamo stvari kojima se ponosimo, da pokazujemo drugima tko smo i što smo.
HR: Koji su Vaši dojmovi nakon ovog posjeta Hrvatima u Vojvodini?
Moji dojmovi su vrlo pozitivni, jer sam toliko toga čuo. Shvatio sam zapravo da bez obzira i na neke razlike unutar hrvatske za
jednice koje su poznate i evidentne, ipak je tu jedno bogatstvo institucija, kulturno-umjetničkih društava pa do jučer i političkih stranaka, pa onda imamo Hrvatsko nacionalno vijeće kao jednu instituciju i mislim da od toliko puno subjekata samo s malo boljim povezivanjem i međusobnom tolerancijom može se osigurati, ja bih rekao, i bolja budućnost ukupne hrvatske zajednice ovdje u Vojvodini. A što se nas tiče, s ovim dojmovima s kojima se vraćamo u Hrvatsku mi ćemo kao Matica i ja osobno sigurno bolje sada razumjeti neke njihove potrebe i zahtjeve, a isto tako ćemo prenijeti i na druge institucije u Hrvatskoj, jer ćemo imati prilike uvijek da se na tu temu razgovora, a mi ćemo činiti da ta potpora od strane hrvatske države i svih onih ministarstava, koja su na neki način po prirodi svoga posla zadužena za hrvatsku dijasporu i da to razumijevanje i pomoć bude bolja nego što je bila do sada.
HR: Možete li nešto reći o konkretnom planu aktivnosti Matice za ovu godinu?
Naš je plan pomoći hrvatskim zajednicama aktivnostima kojima se Matica bavi, ali da istodobno i kao jedan od značajnih čimbenika i u hrvatskoj politici prema dijaspori učinimo sve da i Hrvatska učini što joj je dužnost, da se status hrvatske nacionalne manjine u SCG osnaži na način kako to kažu zakonski propisi kad je u pitanju Srbija, a kako će valjda sutra kad se donese taj zakon koji još nije donesen za Crnu Goru osigurati i njima daleko bolju poziciju nego što je danas.
