U zaštiti »narodnog odvjetnika«
U ponedjeljak Novom Sadu, a u utorak u Subotici, održani su seminari za predstavnike organa lokalne samouprave deset općina na teritoriju Vojvodine o temi »Institucija ombudsmana u svijetu i u našem pravom sustavu«, a otvorio ga je predsjednik Izvršnog odbora Skupštine općine Árpád Papp.
Tom prigodom su o ovoj instituciji zaštitnika ljudskih prava i kontrolora uprave govorili rukovoditelj ekspertnog tima koji je izradio Odluku o Pokrajinskom ombudsmanu dr. Tamás Korhecz, pokrajinski ombudsman mr. Petar Teofilović, njegov zamjenik Zoltán Gobor i predstavnica Programa za reformu lokalne samouprave u Srbiji Tanja Pavlović Križanić.
NAJMLAĐI ORGAN DRŽAVNE VLASTI: Na seminaru je u uvodnom izlaganju rečeno kako institucija ombudsmana ima korijene u Švedskoj, još od davne 1809. godine, te kako je unatoč tom slučaju ombudsman nova institucija koja doživljava svoj procvat u posljednjih 50 godina. On je najmlađi organ državne vlasti koji predstavlja rezultat razvoja demokracije u suvremenom društvu.
»Kontrola javne vlasti ima suštinski značaj jer je to ‘najopasnija’ vlast. Danas postoji više modela ombudsmana, ali su svima zajedničke karakteristike: velika nezavisnost i nepristranost u odnosu na gotovo sve organe vlasti, elastičnost u proceduri i pristupu, široka ovlaštenja u postupku istrage, nemogućnost prinudnog izvršenja njegovih odluka, te autoritet institucije i ličnosti, a javnost kao snaga«, rekao je dr. Tamás Korhecz.
Postoje i razlike među ombudsmanima, i to prije svega po načinu izbora, načinu uspostavljanja institucije, ovlaštenjima, a ono što javnosti možda i nije dovoljno poznato jest činjenica da na odluke ombudsmana ne postoji pravo žalbe. Istodobno ne postoji mogućnost prinudnog provođenja odluke ombudsmana, mada se zbog autoriteta ove institucije odluke najčešće provedu i poštuju.
Tipična ovlaštenja ombudsmana su pokretanje i vođenje istrage povodom kršenja prava od strane javne vlasti, priprema preporuka, zakonodavna inicijativa, iniciranje krivičnog i disciplinskog postupka, pisanje izvješća o ljudskim pravima, te promocija ljudskih prava.
Na seminaru je rečeno kako se od ombudsmana ne može očekivati da brzo reformira društvo, razriješi pitanja gospodarskog razvoja, kriminala i sličnog, niti on ima takvih ambicija, ali on može svojim radom pridonijeti izgradnji vladavine prava i razvoju pravne države. Na seminaru su pojedinci postavljali pitanja u smislu može li posjedovanje tako velike moći i autoriteta, što ga ima ombudsman, prerasti u jednu novu prijetnju društvenom sustavu. Odgovoreno je kako ombudsman tu moć ne može zloupotrijebiti jer ne može nametnuti nikakvu obvezu građanima.
POKRAJINSKI OMBUDSMAN: U Srbiji još ne postoji ombudsman na razini republike, već samo pokrajinski ombudsman koji je uspostavljen donošenjem odluke od 31. prosinca 2002. godine, te dva lokalna ombudsmana, u Subotici i Pančevu. Pokrajinskog ombudsmana bira skupština AP Vojvodine dvotrećinskom većinom a mandat mu traje šest godina, najviše dva puta uzastopno. Ombudsman ne može obnašati druge javne funkcije ili profesionalne djelatnosti, ne može biti član političkih partija, sindikata, upravnih i nadzornih odbora poduzeća i ustanova. Pokrajinski ombudsman podnosi godišnje izvješće o svojim aktivnostima, stanju ljudskih prava i o pravnoj sigurnosti u Pokrajini koji se razmatra na pokrajinskom skupštinskom zasjedanju, te objavljuje u Službenom listu AP Vojvodine.
SUBOTIČKI OMBUDSMAN: Ako po završetku istrage ombudsman smatra da nema povrede ljudskih prava niti nepravilnog postupanja organa, obavještava o tome podnositelja predstavke i organ uprave na čije se postupanje predstavka odnosila. Lokalni uredi ombudsmana mogu se otvoriti i u drugim općinama, a za sve vrijede oštri kriteriji odabira toga pojedinca kojemu se povjerava uloge narodnog odvjetnika, zaduženogza zaštitu ljudskih prava i kontrolu uprave.