Arhiv tekstova
Policija i sud protiv legitimnih vlasnika
Priča o izgradnji »privremene regionalne sanitarne« deponije smeća za Kotor i Budvu na lokaciji Lovanja u blizini tivatskog aerodroma mjesecima ne silazi sa stubaca crnogorskog tiska.
Mediji sa zanimanjem prate ishod borbe mještana kotorskog naselja Kavač i tivatske Gradiošnice čije su kuće i imanja najbliže novoj deponiji koja se inače, gradi na njihovom privatnom i zemljištu u vlasništvu crkve Svetog Eustahija iz Dobrote, i državnih institucija Crne Gore koje su zapele da pošto-poto regionalno smetlište lociraju na pragu Tivta i u srcu nekadašnje bokeljske žitnice Tivatskog polja.
LOŠE ISKUSTVO: Protivljenje izgradnji deponije na Lovanji logični je slijed izuzetno lošeg iskustva koje su Kavčani i Gradiošničani imali s državom jer se obećano »privremeno, na par godina« korišćenje obližnjeg Sinjareva kao smetlišta za općinu Kotor, pretvorilo u desetogodišnje bacanje svega i svačega na imanja privatnih vlasnika, čemu su se na kraju, osim komunalaca iz Kotora, pridružile i njihove kolege iz Tivta i Budve.
Svi apeli mještana i zabrinute bokeljske javnosti da će ekološka bomba na Sinjarevu pogubno djelovati na najbližu okolicu, sliv obližnjeg izvorišta Topliš, uvalu Solila koje je prirodno mrijestilište ribe, ornitološki rezervat i prostor za marikulturu, ostali su bez efekta pa su mještani uz podršku NVO »Eurposki dom« iz Tivta, proteklog ljeta u dva navrata organizirali višednevne blokade Sinjareva. Opći komunalni kolaps koji je to prouzročilo u Kotoru i Budvi i djelomice u Tivtu, nadležni iz crnogorske državne vlasti iskoristili su da kao novi argument »u vatru« protiv nezadovoljnih mještana ubace i priču o ugrožavanju »viših državnih interesa i mogućoj propasti turističke sezone«, pa su Kavčani i Gradiošničani popustili i uklonivši koncem srpnja rampu sa Sinjareva, pokazali dobru volju za riješavanje problema.
BLOKADE I PROSVJEDI: Sporazum koji je postignut na pregovorima sa potpredsjednikom crnogorske Vlade Branimirom Gvozdenovićem i ministrom turizma Predragom Nenezićem, sa stanovišta nezadovoljnih mještana Kavča i Gradiošnice te aktivista NVO sektora koji su bili uključeni u ovaj problem, uopće nije ispoštovan, a država je arogantno prešla i preko svih upozorenja da Lovanja nije pravo mjesto za buduću, makar i privremenu regionalnu deponiju. To je dovelo do nove blokade na Sinjarevu u rujnu prošle godine, koja je nešto kasnije proširena i na susjednu Lovanju gdje su u aranžmanu Javnog poduzeća »Regionalni vodovod« iz Budve, počeli radovi na izgradnji regionalne deponije.
Argumenti protiv Lovanje kao deponije za tri grada koja bi u tri godine morala »progutati« oko 60 tisuća tona smeća a koji su iz Tivta, Kavča i Gradiošnice upućivani inicijatorima te ideje su ignorirani, pojavili su se radnici »Integral inženjeringa« i otpočeli radove, a ubrzo je stigla i policija koja je u nekoliko navrata intervenirala i spriječila mještane da zaustave uzurpaciju svojih imanja na tom prostoru. Buldožere i policiju na Lovanji nisu zaustavile barikade, mirni prosvjedi mještana, sudski sporovi koji su u međuvremenu pokrenuti protiv države, peticija »Europskog doma« koju je potpisalo oko 3 tisuće Tivćana, ali ni ugledni katolički svećenik i intelektualac don Branko Sbutega koji je zbog prosvjedovanja na Lovanji u dva navrata bio uhićen i osuđen na novčanu kaznu pred sudom u Kotoru.
VLASNIČKI GALIMATIJAS: Dojam je da je sudska vlast u svemu postupila po onoj narodnoj »dobro jutro narode na sve četiri strane« jer je uvažila tužbu mještana i Kotorske biskupije da je zemljište na Sinjarevu njihovo vlasništvo te je komunalcima Kotora, Tivta i Budve zvanično zabranjeno korišćenje tog smetlišta koje je ionako van upotrebe zbog blokade.
S druge strane, utvrđeno je da sporna parcela 943 na Lovanji preko koje vodi prilazni put novoj deponiji ne pripada državi kako su tvrdili iz Regionalnog vodovoda i Općine Kotor, već 14-orici mještana Kavča i Gradiošnice. Sama lokacija deponije na parceli 651 proglašena je vlasništvom SO Kotor jer navodno, crkva Svetog Eustahija koja je viševjekovni vlasnik tih oko 60 tisuća četvornih metara zemljišta, nije na vrijeme poduzela određene pravne radnje kojima bi dokazala svoju vlastost. Čak i ovakva odluka kasnije je izmijenjena jer je Osnovni sud uvažio pritužbe Regionalnog vodovoda i dozvolio mu korišćenje tek izgrađenog prilaznog puta preko privatnog zemljišta na parceli 943 zabranivši mu međutim »otuđenje i opterećenje« te parcele, ali i pristup na njoj mještanima kao legitimnim vlasnicima.
Takav galimatijas doveo je do toga da vlasnici nemoćno sa strane promatraju kako im bageri preoravaju posjed, a radnici »Integrala« sijeku šumu uz trasu puta. Stoga su najavljene nove krivične tužbe protiv države, a mještani Kavča i Gradiošnice nagovijestili su da će se povodom »slučaja Lovanja i drastičnog kršenja ljudskih, ekoloških i imovinskih prava građana« tužbom obratiti i Međunarodnom tribunalu za ljudska prava u Strazburu.
U sjenci priče o kršenju ljudskih prava koja uzgred, osim interesovanja Crnogorskog helsinškog komiteta i još nekoliko NVO nije izazvala šire reakcije čiji je izostanak posebno vidljiv kada je u pitanju na primjer misija OESC-a u Crnoj Gori, ostale su nepobitne činjenice o ekološkoj štetnosti deponovanja 60 tisuća tona smeća u srcu Boke, na lokaciji koja je svim urbanističkim planovima bila predviđena za turističke sadržaje poput golf-terena ili žičare. Na ovo se od crnogorskih državnih ustanova više gotovo nitko ne osvrće jer je s najvišeg mjesta u državi poručeno da je »projekt deponije Lovanja veoma značajan za budući i financijski mnogo obilniju suradnju Crne Gore sa Svjetskom bankom kao donatorom toga projekta«.
ŠIRI INTERESI: I sam predsjednik Crne Gore Filip Vujanović je u tom kontekstu govorio o »bivšim vlasnicima« zemljišta na Lovanji kojima uzgred budi rečeno, ona nikada nije oduzeta ili otkupljena, a koji moraju »prepoznati širi državni interes« i vjerojatno se pomiriti s izgradnjom takvog postrojenja u neposrednoj blizini svojih domova. Logička pitanja tipa kako je Općina Kotor mogla izdati građevinsku dozvolu za regionalnu deponiju kada za svaki objekt veći od tisuću četvornih metara dozvole može izdati jedino Ministarstvo urbanizma, kako se uopće može graditi takvo postrojenje kad zakon ne poznaje termin privremene deponije i gdje je ekonomska logika u uništavanju smećem jedne lokacije da bi se nakon tri godine sve to ponovilo na drugom mjestu, padaju u vodu pred odlučnošću države da projekt Lovanje »progura« ne pitajući za cijenu i posljedice.
Osim onih ekoloških, povrijeđenog dostojanstva i imovine mještana ovog dijela Boke, ostaju i mnogo teže posljedice odnosno presedani – vrlo će teško naime, političari ubuduće Tivćanima i dijelu Kotorana objasniti zašto je država na njihov prosvjed jurišala svom sudsko-policijskom silom, a istovremeno s druge strane zaliva u Zelenici legitimne, ali mnogo radikalnije prosvjednike protiv izgradnje silosa za cement uvažavala »odlaskom njima na noge« ministra urbanizma Bora Vučinića. Zeleničani su od vlasti dobili obećanja da izgradnje silosa neće biti dok se ne podvrgne reviziji čitav postupak izdavanja dozvole o njihovoj gradnji koju su uzgred budi rečeno, izdali za to nadležni organi. Kavčani i Gradiošničani se ne mogu izboriti ni deklarativno za takvu reviziju, već samo gledati kako policajci od njih brane njihova imanja na Lovanji. Sve su prilike da Crna Gora iste stvari »mjeri različitim metrom« i da su »svi ravnopravni, ali ima i ravnopravnijih« što bi rekao George Orwell.
