Arhiv tekstova
Jarboli Uslovna sloboda Samizdat, 2004.
Poslije vrlo uspješnog drugog albuma »Suvišna sloboda«, izdatog za B92, Jarboli se vraćaju izdavaštvu vlastite produkcije. Ovaj mini LP sa šest pjesama snimili su u kućnom studiju (što se pak, zahvaljujući suvremenoj tehnologiji, posebno ne zamjećuje), i izdali ga za svoju etiketu »Odličan Hrčak«. Nedavno su završili svoju četverodnevnu (beo) gradsku turneju, gdje su za četiri dana svirali na različim mjestima u Beogradu.
Koncept ovakva djelanja leži, kako sami autori kažu, u sagledavanju rocka kao čisto lokalnog fenomena. Ovakvim potezima skupina svjesno bježi od prilike koja im se pružala prošlim izdanjem, da postanu pop skupina širih interesnih grupa. Izvan ovih medijskih uobličavanja i pokušaja, njihov talent i posvećenost, kao i ono najbitnije, kvalitetne pjesme, čine ih velikim srbijanskim bendom posljednjih desetak godina.
Zvuk novog izdanja donosi više elektronskih manipulacija (peti član, klavijaturistica Sonja Lončar je punopravno prisutna), dok živog bubnja nema uopće. Gitarističko poigravanje koje ih je i zvučno definiralo, sada je krajnje svedeno. Lo-fi estetika i namjerna naivnost izraza su i pokraj spomenutih formalnih izmjena, zadržani i predstavljaju bit stvaralaštva ovih momaka. Autorsko dvojstvo skupine, mrzovoljni Boris Mladenović i infantilno maštoviti šansonjer Daniel Kovač, još uvijek uspješno funkcionira. Na razini sadržajnog Jarboli nastavljaju ispjevavanje vlastite umjetničke nelagodnosti i neslaganja, ciničnog stava prema institucijama, kao i potrebe za pronalaženjem mira i sklada u ovakvome svijetu. Svoju apokaliptičnost u formi veselog, liječe sugestivnim mantrama o sređenosti (»Sve je u redu…«) i željom za iskrenim ljubavnim odnosima (»Volio bih da se pokrijemo poplunom, da nam bude lijepo i fino…«). Uopćeno, ovaj album je logično uspješan nastavak gradske priče koju ovi inteligentni dečki od početka pričaju.
Za sve one koji žive poljuljanog smisla, a teže k oslobođenju…
