Arhiv tekstova

Naselje Morović po svemu sudeći nije bilo neko značajnije rimsko mjesto, jer nemamo ni pisane izvore, ni arheološke nalaze iz tog razdoblja. Naselje je nastalo na utoku rječice Studve u rijeku Bosut, koja je nekad, kada je bila mnogo »moćnija«, razdvajala Srijem od Slavonije i zato srednjovjekovni izvori Srijem često nazivaju i »otok Srijem« (Szerémsziget). Cijeli prostor ovog dijela Srijema je nekad bio išaran vodotocima, manjim ili većim jezerima, trstenicima i močvarama. Bogatstvo prirode u ribi i divljači od pamtivijeka je pružalo uvjete za život, ali i za zaštitu od neprijatelja. Razrijeđeni ostaci bosutskih šuma i danas svjedoče o tome. 

Naselje Morović je nastalo na uzvišenom prostoru, koje je bilo konstantno mjesto za naseljavanje od kamenog doba do danas. Naselje se prvi put spominje u popisu papske desetine 1331. godine, međutim, ono je sigurno starije od ovog spomena. Zašto to tvrdimo? U Moroviću i dan-danas postoji i u funkciji je najstarija katolička župna crkva u Vojvodini, čiji je osnovni dio nastao u XII. stoljeću. Publicist Zoltán Kalapis u jednoj studiji konstatira kako hrvatska, mađarska ili srpska povijest umjetnosti o ovoj značajnoj građevini pišu nedovoljo ili uopće ne. On konstatira »kao da se crkva izgubila u trokutu spomenute tri povijesti umjetnosti«.

 

Kako je nastalo ime Morović?

 

Zoltán Kalapis je u svojoj studiji probao dati odgovor na pitanje kako je nastalo ime Morović. Mađarski naziv za ovo mesto je Marót, u srednjovjekovnim spisima se javlja i u sljedećim oblicima: Marod, Morag, Maroth. Po Kalapisu je ime »marot« sastavni dio mnogih slovačkih naselja, npr. Pilismarót, Hontmarót itd., i označava naselja u kojima su stanovali Maroti, odnosno Moravci, tj. ljudi podrijetlom iz Moravske (danas dio Češke). Od oblika imena Moravac nastalo je, po ovoj teoriji, današnje ime Morović. Kalapis navodi i drugu teoriju, koja se pojavljuje u djelu župnika crkve Emerika Gašića koji tvrdi da je u XI. stoljeću, tijekom križarskih ratova, naselje imalo red francuskih ritera iz reda Svetog Mauriciusa (mađ. Mór) i po svetom zaštitniku ovog reda naselje je dobilo ime Mór-Morović. Nesumnjivo dopadljive pretpostavke, ali ono što je sigurno točno je da je u XI. stoljeću naselje postojalo i to kao vojno. Naime poslije zauzimanja Dimitrovice 1072. godine ugarski kraljevi radi osiguranja granice osnivaju vojna naselja u graničnom pojasu, gdje naseljavaju tzv. pomoćne vojne narode, koji nisu Mađari. Imena ovih naselja i danas često čuvaju njihova imena, tako su u naselje Bešenovo naseljeni Bešeni (mađ. Besenyő), u Kupinik Kulpeni (bizantski izvori nazivaju ih kupinoi). Ima naznaka da su i u Moroviću naseljeni Kulpini koji su u to doba bili »profesionalni graničari«. Podrijetlo Kulpina je vjerojatno skandinavsko i u srodstvu su s Varjazima. 

 

Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije

 

U ovom naselju iz srednjeg vijeka ima dva zakonom zaštićena historijska spomenika. To su utvrda i crkva na katoličkom groblju. Ova crkva, koja je podignuta u XII.-XIII. stoljeću, kasnije dograđivana, krajem XIX. stoljeća obnovljena, danas je jedina crkva iz tog perioda koja je sačuvana, i dan-danas vrši svoju funkciju. Od bezbroj crkvi toga tipa koje su se nalazile na promatranom prostoru, ona je sačuvana, maltene u prvobitnom obliku, od ostalih su ostali samo temelji, duboko sakriveni u zemlji, ili čak niti to.

Oko ove crkve, posvećene Blaženoj Djevici Mariji, koja je sagrađena na uzvišenju, koje 4-5 metara nadvisuje okolni teren, formiralo se groblje, u blizini najvjerojatnije tržnica i rano srednjovjekovno naselje. Sudeći po studiji Gjura Szaboa (Szabo Gj., 1920.), koji je imao uvida u fotografije crkve prije obnove u XIX. stoljeću (1898. godine), ona je bila utvrđena, opasana dubokim šancem, a sama građevina opremljena puškarnicama. Shodno intencijama Bele IV., najvjerojatnije je do utvrđivanja crkve došlo nakon tatarske najezde, najvjerojatnije koncem XIV. stoljeća, kada je dograđen i prednji gotski dio crkve, kao i sakristija s jedne strane. Iz današnje osnove crkve ovi periodi se jasno mogu čitati. 

Srijemski biskup, mons. Đuro Gašparović, proglasio je ovu crkvu 2. rujna 2011. godine novim ekumenskim marijanskim hodočasničkim svetištem pod nazivom svetište »Marije Pomoćnice kršćana i duša u čistilištu«.