Arhiv tekstova
Večer sjećanja na Matiju Poljakovića
U organizaciji Hrvatske čitaonice Subotica održana je 16. ožujka večer sjećanja na književnika Matiju Poljakovića u Hrvatskom kulturnom centru »Bunjevačko kolo«. Ravnateljica Hrvatske čitaonice Katarina Čeliković pozdravila je publiku i goste večeri, književnike Milovana Mikovića, Lazara Merkovića i Milivoja Prćića, kao i Mladena Poljakovića, sina Matije Poljakovića (23.11.1909. -15.3.1973.).
Katarina Čeliković izrazila je zadovoljstvo što su se nakon tridesetak godina ponovo okupili prijatelji i poštovaoci Matije Poljakovića, a potom je najavila i prikazivanje filmskog portreta o ovome književniku koji je snimio Rajko Ljubič.
DRAMSKI OPUS: »U jednom razdoblju Hrvatsko narodno kazalište iz Subotice, osnovano 1945. godine, potom Hrvatska drama kako je ono nazvano 1951. godine, a potom 1956., preinačeno u Dramu na srpskohrvatskom jeziku, bilo je uistinu prepoznatljivo upravo po svom ‘kućnom piscu’ Matiji Poljakoviću i njegovim djelima praizvedenim u rodnom mu gradu. Kronološki to su: ‘Ča Bonina razgala’ 1950., ‘Niko i ništa’ 1952., ‘Vašange’ 1952., ‘Kuća mira’ 1953., ‘Napraforgók’ 1954., ‘Buckanje sa smutipukom’ 1955., ‘Par žutih cipela’ 1959., ‘Bolto u raju’ 1960., ‘Ča Bonina razgala’, obnovljena 1961., ‘Ludograd’ 1962., ‘Naše i vaše zgode i nezgode’ 1962., ‘Ode Bolto na ogled’ 1967., ‘Kad Bog đavlu kumuje’ 1967., ‘Bolto na fronti’ 1967., i ‘Jedna cura sto nevolja’ 1969. godine«, rekao je književnik Milovan Miković i istaknuo kako je jamačno najgledanija Poljakovićeva predstava bila »Ča Bonina razgala«, a teatrologija o Bolti privukla je također pozornost brojnog gledateljstva. Unatoč tomu, najviše odjeka i priznanja kritičara pripalo je satiri »Par žutih cipela«.
»Matija Poljaković je kao ‘kućni pisac’ poznavao ansambl i njegove mogućnosti te je izvjesno neke komade pisao imajući na umu tumače pojedinih uloga, primjerice Gezu Kopunovića kao Boltu, nadalje glumice kao što su Klara Peić i Katarina Bačlija, glumca kakav je bio Josip Bajić i još neke. Drugačije rečeno, svojim je tekstovima pridonio podizanju, jamačno i popularnosti nekolicine vodećih ličnosti subotičkog hrvatskog glumišta. Tomu moramo dodati da je Matija Poljaković postavljanje svojih djela na ovdašnju scenu uvjetovao vlastitim odlučujućim utjecajem na izbor redatelja s kojim je tijekom postavke djela tijesno surađivao. Doista, iz popisa premijera zapažamo: od 15 izvedbi čak 11 režija potpisuje Mirko Huska, dvije režije pripale su Petru Šarčeviću i po jedna Josipu Bajiću i Mihályu Virágu«, rekao je Milovan Miković, a potom je ocrtao komade s kojima je Poljaković stjecao popularnost. Ti komadi su jednostavne fabule iz bunjevačkog salašarsko-prigradskog života u čijem su središtu mahom ljubavni jadi, teški bunjevački tvrdičluk, zavrzlame, banalnosti i sukobi iz pučke svakodnevice, uvećane iracionalnim animozitetima i socijalnim razlikama. Taj manji dio Poljakovićeva opusa pisan u znaku folklora naišao je na izvanredan prijem kod kazališne publike i kao da nije ostvio dovoljno prostora da druga njegova djela, koja su u dramaturškom pogledu slojevitija i složenija, te radi toga u redateljskoj i glumačkoj domeni zahtjevnija.
SJEĆANJA I FILMSKI PORTRET: Književnik lazar Merković govorio je o životnom putu Matije Poljakovića koji pučku školu i gimnaziju završava u Subotici, a nakon mature dvije-tri godine pohađa nastavu na teološkom fakultetu u Zagrebu te upisuje pravni studij, također u Zagreb, a potom se vraća u rodni grad gdje diplomira na Pravnom fakultetu sredinom tridesetih godina.
»Čim je Drugi svjetski rat završen, Matija Poljaković kao časnik postaje zamjenik komandanta grada Subotice. Međutim brzo dolazi u sukob s ‘oficijalnim’ načinom razmišljanja zbog čega slijedi kazna: sotonizacija, isključenje iz mnogih udruga, asocijacija i na kraju i na radnom mjestu dobiva otkaz«, rekao je među ostalim Lazar Merković, dok je književnik Milivoj Prćić iznio osobna sjećanja.
»Bio sam još malo dijete kada je Matija Poljaković dolazio u posjete mom ujaku Marku. To je bio moj osobni univerzitet, jer drugu prigodu za učenje standardnog hrvatskog jezika kojim su oni govorili nisam imao«, istaknuo je Milivoj Prćić. Svoja sjećanja na Matiju Poljakovića iznijeli su još i književnik Vojislav Sekelj i odvjetnik Grgo Bačlija, a potom je Mladen Poljaković evocirao uspomene na svog oca, nakon čega je prikazan dokumentarni film Rajka Ljubiča u kojemu pored obilja prikazanog dokumentarnog materijala, o djelu Matije Poljakovića govore sudac i diplomat u mirovini Naco Zelić, književnici Tomislav Žigmanov i Milovan Miković, kao i glumci Katarina Bačlija i Geza Kopunović.
