Arhiv tekstova
Pustinjske čari Egipta
U periodu od 13. do 24. veljače ove godine bila sam na međunarodnom znanstvenom kongresu za studente medicine i mlade liječnike u Kairu, kao predstavnik Medicinskog fakulteta iz Novog Sada. Na kongresu je bilo prisutno oko 200 studenata iz cijelog sveta. Osim važnih poznanstava i velikog stručnog iskustva, ukazala mi se prilika da bolje upoznam ljude i kulturu zemlje o kojoj sam, do sada, samo slušala. Dio toga ću vam ovom prilikom pokušati opisati.
Arapska Republika Egipat, skraćeno Egipat, prostire se na gotovo milijun četvornih kilometara i spada među najveće zemlje Afrike. Pošto najveći dio površine zauzima bezvodna pustinja Sahara, većina stanovnika je naseljena u dolini rijeke Nil, kao i njegovoj delti. Populaciju čini oko 65 milijuna stanovnika. Državu na sjeveru ograničava Sredozemno more, na istoku Crveno more, na zapadu Libija, a na jugu Sudan.
SUSRET S DREVNOM KULTUROM: Povijest egipatske države je izuzetno duga. Počevši od oko 4 tisuće godina prije Krista, razvijala se egipatska civilizacija, s faraonima na čelu, koja je ostavila žig cijelom daljnjem razvitku zemlje i čija su dostignuća i danas vidljiva. Oficijelna religija je islam, a svega 20 posto stanovnika je neislamske, uglavnom kršćanske vjeroispovijesti. Službeni jezik je arapski. Zanimljivo je napomenuti da je na pojedinim fakultetima, među kojima je i medicinski, službeni jezik studiranja engleski jezik.
U Egipat se najlakše stiže zrakoplovom. Poslije trosatnog leta Beograd-Kairo, prvo iznenađenje koje me je tamo dočekalo bila je razlika u temperaturi. Poslije ovdašnjih »ledenih« minus 2 dočekalo nas je prijatnih 16 stupnjeva Celzija. Ubrzo je uslijedilo još jedno, ne baš tako prijatno iznenađenje. Ulice, prodavaonice, većina restorana i kafića, pa i sami ljudi bili su na izuzetno niskoj higijenskoj razini, da ne kažem prljavi. Naravno, izuzetak čine luksuzni hoteli, od kojih smo u jednom i mi bili smješteni.
Prvi susret s drevnom egipatskom kulturom bio je odlazak na plato kod Gizeha, u predgrađu Kaira, gdje se nalaze najpoznatije i najveće piramide: Keopsova, Kefrenova i Mikerinosova. Ispred njih se nalazi Sfinga, velika kamena statua s tijelom lava i likom faraona Kefrena. Zajedno sa spomenutim piramidama, Sfinga predstavlja jedno od sedam svjetskih čuda i najpoznatije turističko mjesto u Egiptu. Uslijedio je posjet jedinom kršćanskom dijelu grada, starom kopskom Kairu, u kojemu se nalazi nekoliko manjih crkava. Najjači doja među njima ostavila je na mene tzv. Viseća crkva, građena na stupovima radi čestog izlijevanja Nila. U dijelu grada koji se zove Citadela nalazi se jedno od najvažnijih obilježja islamske kulture, velika džamija Muhameda Alija (naravno, ne onog boksača na koga mnogi prvo pomisle kad čuju ovo ime), velikog vođe koji je donio islam u Egipat. Ova građevina opčinjava svojom veličinom i bogatstvom ukrasa. Čudno sam se osjećala u okruženju mladih žena koje su krile tijelo, kosu i lice, skrivajući katkad i oči crnom čipkanom maramom.
ALEKSANDRIJSKA KNJIŽNICA: Najpoznatiju tržnicu u Kairu, Khan al Khalili opisala bih kao veliku košnicu u kojoj vrvi od ljudi. Najzanimljivije mi je bilo isprobavanje moje sposobnosti cjenkanja, koje je nezaobilazno prilikom svake kupovine. Ovaj običaj je u toj mjeri zastupljen da se pojedini prodavači čude ukoliko prihvatite prvu cijenu koju ponude. Inače, cjenkanje je veoma isplativo jer početnu cijenu možete umanjiti čak i desetak puta.
Poslije Kaira, u kojem sam provela 5-6 dana, otišli smo u posjet Aleksandriji, gradu na Sredozemnom moru. Iako je posjet bio kratak, ostavio je veliki dojam na mene. U gradu se mnogo više osjeća utjecaj europske kulture nego u ostalom dijelu Egipta. Posebno me je oduševilo ono po čemu je ovaj grad najpoznatiji – velika Aleksandrijska knjižnica. Počevši od antifonih zidova (upijaju zvuk), posebnom, prirodnom i umjetnom rasvjetom, pristupom na internet i priključkom za lap-top na svakom stolu, kao i posebno kreiranim stolcem, stječe se dojam da je sve prilagođeno onom zbog čega se tamo i odlazi – učenju. U muzeju knjižnice vidjeli smo prvu tiskanu Bibliju, najstariji pisani Kuran, stare knjige ispisane zlatnim slovima, pa čak i Kuran na hrvatsko-bosanskom jeziku. Tu se nalazi kopija najstarijeg očuvanog papirusa starog više tisuća godina, čiji je original u Beču. Šećući obalom Sredozemnog mora, osjetili smo glad, pa smo riješili svratiti u jedan od mnogobrojnih restorana s nacionalnom kuhinjom. Teško mi je opisati izgled i ukus svih tih jela, u čijoj se osnovi nalazi grah. Baš ih se i ne želim sjećati… Ja sam za svaki slučaj uzela pohani sir.
Poslije smo otputovali u Hurgadu, 800 km južnije na post kongresnu turu, koja je jednostavno rečeno bila fenomenalna: Crveno more, ronjenje, sunce, koralji, hotel s 5 zvjezdica, bazeni, plaže, sunce, sunce, sunce, Luxor, Dolina kraljeva, safari, odlazak kod beduina, jahanje na devama, sunce, bosi na pijesku, opuštanje i nezaboravan osjećaj igranja trbušnog plesa, sunce, trčanje po dinama, pozitivan umor i pozitivna iscrpljenost, koja nas je pratila tih 5 dana. Ali o svemu ovom možda nekom drugom prilikom…
