Arhiv tekstova
Vrijeme je za prosuđivanje
Informacije o otvaranju Sveučilišta u Subotici, broju i vrsti fakulteta koji će ga činiti, mijenjaju se filmskom brzinom. Razlozi za i protiv se množe. Odbornici lokalne samouprave su 2. ožujka ove godine prihvatili Elaborat o opravdanosti osnivanja Sveučilišta u Subotici uz burne rasprave i brojne replike. Istodobno je Skupština općine Subotica prihvatila i Inicijativu o osnivanju sveučilišta. Novosadsko sveučilište, Učiteljski fakultet u Somboru, Ministarstvo prosvete i sporta Republike Srbije se s takvim odlukama uopće ne slažu. Neki fakulteti koji su bili u »igri« se povlače, a drugi dolaze u prvi plan. Naime, da bi se moglo osnovati sveučilište, potrebno je da u njegovom sastavu budu najmanje tri fakulteta. Konstanta u svemu ovome je da će se nastava izvoditi i na hrvatskom jeziku.
Dok su se vodile rasprave o odlukama Skupštine općine Subotica, sustiže nas vijest da će Učiteljski fakultet u Somboru početi od iduće školske godine s nastavom i na hrvatskom jeziku. O ovome, više nego značajnom pitanju, iz struktura hrvatske zajednice ne pojavljuje se niti jedan članak koji ovo pitanje razmatra na seriozan i sustavan način.
MALO ILI PUNO: Člankom 10. Zakona o univerzitetu regulirano je da sveučilište mogu osnivati Republika, pravne i fizičke osobe. Zakonom je regulirano i pitanje jezika na kojemu se izvodi nastava. Pokraj srpskog jezika, nastava se može izvoditi i na jeziku nacionalne manjine i na nekom od svjetskih jezika. Da bi se nastava izvodila na jeziku nacionalne manjine odnosno svjetskom jeziku, neophodna je suglasnost Vlade. Obrazovna djelatnost na fakultetu ostvaruje se kroz studije, koji mogu biti osnovni, specijalistički, magistarski i doktorski. Fakultet, čiji je osnivač Republika, donosi nastavne planove svih studija, uz suglasnost sveučilišta. Sveučilište, odnosno fakultet, čiji je osnivač pravna ili fizička osoba, donosi nastavni plan, po prethodno pribavljenoj suglasnosti ministra prosvjete i sporta. Ovo bi bio pravni okvir, kada je riječ o sveučilištu na razini Republike.
Prije daljnje analize spomenuo bih stanje glede obrazovanja na hrvatskom jeziku hic et nunc u Srbiji. U predškolskoj dobi u Subotici imamo dvije skupine s 35 djece koja slušaju odgojno-obrazovni rad na hrvatskom jeziku. Osim toga imamo 8 skupina sa 163 djece gdje se odgojno-obrazovni rad odvija dvojezično – na hrvatskom i srpskom jeziku. U osnovnoj školi stanje je sljedeće: 73 učenika u 6 odjela pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku. Ovo su učenici prvih i drugih razreda; oko 270 učenika u Općini Subotica, Bačkom Monoštoru i Sonti izučavaju hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture.
To je ono što je stvoreno za dvije godine. Malo ili puno? Odgovor prije svega ovisi od kuta gledanja. Ako se ima u vidu da je skoro pola vijeka apstinencija nastave na hrvatskom jeziku, onda je ovo veoma veliki korak. Naravno, u perspektivi može se više i bolje. Država je stvorila pravni okvir kojim ona omogućuje participiranje u obrazovanju na hrvatskom jeziku, a u kojoj mjeri ćemo to koristiti ovisi prije svega od nas. Za nadati se je da će zajednica, koja ima jasnu viziju, učiniti sve da se nadanja ne pretvore u razočaranja.
Ovo krhko stanje treba očuvati. Treba istaći da smo u pogledu školovanja na hrvatskom jeziku pošli od prvog razreda, a da smo kod izučavanja hrvatskog jezika s elementima nacionalne kulture obuhvatili samo učenike nižih razreda. Sa srednjim obrazovanjem nisu ni započete nikakve aktivnosti. Ako se sve ovo ima u vidu, normalno je da se očekuje potreba za mnogo većim brojem prosvjetnih radnika na svima razinama. Ovdje treba spomenuti i pitanje znanja jezika učitelja koji izvode nastavu na hrvatskom jeziku. Zakonom o osnovnoj školi regulirano je da nastavu na jeziku nacionalne manjine od I. do IV. razreda može izvoditi nastavnik koji je stekao odgovarajuću spremu na jeziku na kome se nastava izvodi, ili koji je položio ispit iz jezika i metodike na odgovarajućoj višoj školi, odnosno fakultetu. Trenutno u Srbiji ne postoji ni viša škola, ni fakultet, gdje bi se ta provjera mogla izvršiti. Čini mi se oportunim da se Hrvatsko nacionalno vijeće obrati Ministarstvu prosvjete i sporta Republike Srbije kojim bi se zahtijevalo rješavanje ovog pitanja u najskorije vrijeme. Jednu veliku želju i prometejevsku snagu nastavnika koji su se latili ovog posla ne treba previše izlagati zračenju, jer ljudski resursi su jedini pravi oslonac naše budućnosti.
I ŽELJA, ALI I MOGUĆNOST: Sada se ponovno vraćamo na pitanje školovanja učitelja na hrvatskom jeziku na Učiteljskom fakultetu u Somboru. U svemu treba rasuđivati sine ira et studio. Ideju ne treba a priori ni prihvatiti ni odbaciti. Za mene se postavljaju neka pitanja, glede ove ideje, da bih mogao odgovoriti potvrdno, odnosno niječno. Koja su to pitanja?
Hoće li se nastava izvoditi kompletno na hrvatskom jeziku? Ako hoće, postavlja se pitanje sadržaja s posebnošću hrvatske manjine koji bi se mogli doticati pet specifičnih područja: jezik i književnost hrvatske manjine, povijest, zemljopis, glazbena i likovna kultura. Normalno bi bilo da glede ovih sadržaja obvezatno bude uključena hrvatska zajednica, odnosno HNV, kao legitimni i legalni predstavnik Hrvata u Srbiji i Crnoj Gori. Naravno, ovaj model postavlja pred nas i pitanje udžbenika na hrvatskom jeziku, odnosno uvoz određenog broja odobrenih udžbenika iz Republike Hrvatske. Na koncu postavlja se pitanje nastavnog kadra koji će izvoditi nastavu na hrvatskom jeziku. Očigledno je da bi u prvom razdoblju morali dolaziti gostujući profesori iz Hrvatske.
Hoće li se nastava izvoditi dvojezično? Nastava bi se izvodila na srpskom jeziku, osim za specifična područja: jezik i književnost hrvatske manjine, povijest, zemljopis, glazbena i likovna kultura. Normalno, prilikom koncipiranja ovih sadržaja trebao bi biti uključen HNV. To se odnosi i na nastavni kadar i na udžbenike.
Ako bi ovi modeli bili ponuđeni od strane Učiteljskog fakulteta, onda bi oba koncepta teoretski bila prihvatljiva za našu zajednicu, s time da se ovaj drugi koncept može lakše riješiti i bliži je realnosti. Naime, treba imati u vidu upošljavanje budućih učitelja. U slučaju prihvaćanja drugog koncepta mnogi učitelji bi mogli uz polaganje razlika izvoditi nastavu i na srpskom jeziku, što u mnogome otvara veće perspektive za rad. Ne bismo trebali dopustiti školovanje budućih gubitnika i odrastanje mladih ljudi bez perspektive uposlenja. Naravno, trebalo bi inzistirati na otvaranju Odjela Učiteljskog fakulteta u Subotici. Ne treba trošiti vrijeme na dokazivanje da svaka zajednica treba težiti jednom konzistentnom i koherentnom sustavu obrazovanja od predškolskog do visokog. Uključivanjem HNV-a naša zajednica bi dobila mogućnost preuzimanja odgovornosti za odgoj i obrazovanje, a škole i fakulteti demokratičnost, otvorenost prema potrebama društva i tržišta, gdje će i visoka naobrazba postati »roba«. Ovo ulaganje danas je usmjereno na budućnost svih, pa i naše hrvatske zajednice. Oglušiti se na ovo znači ostati na stranputicama uljudbe. Obrazovanje na hrvatskom jeziku na svim stupnjevima nije samo želja, iluzija, već i realna mogućnost. Samo ljudi uskih pogleda i kratkoročnih vidika ne shvaćaju važnost obrazovanja. Ovo nikako ne znači odricanje od stvaranja Subotice kao sveučilišnog centra. Naprotiv, to je cilj kojemu ne težimo samo mi. Da bi se sve to ostvarilo, potrebne su godine. Valjda to odgovara svim građanima Subotice?! Je li inicijativa Učiteljskog fakulteta želja ili kocka razdora? Treba li se oglušiti o njihovu inicijativu? Imamo li na to pravo? Ima li istine u onoj latinskoj sentenciji: »Timeo Danaos et dona ferentes«? (Bojim se Danajaca, čak kad i darove nose). Za mene osobno dileme nema. Ne treba se oglušiti o inicijativu Učiteljskog fakulteta, treba čuti njihove namjere. Previše je bilo osuđivanja i presuđivanja. Vrijeme je za prosuđivanje.
Autor je predsjednik Hrvatskog akademskog društva
i član IO HNV-a zadužen za obrazovanje
