Arhiv tekstova
Zajednička poplavna dolina Dunava
Koliko je točno da priroda ne poznaje granice, te da je prekogranična prirodna baština u centralnoj Europi briga svih njenih građana, pokušali su zajedničkim projektom pokazati Ekološka družba »Prijatelji Kopačkog rita« iz Bilja, Ekološki pokret »Plavi Dunav« iz Apatina i Direkcija Nacionalnog parka »Dunav-Drava« iz Pečuha. Znajući kolika bogatstva prirodno dobro, koje povezani Dunavom čine-Park prirode »Kopački rit«, Specijalni rezervat prirode »Gornje Podunavlje« i NP »Dunav-Drava«, čuva, žele potaknuti lokalno stanovništvo i vlasti u sve tri države na veću angažiranost u zaštiti tog, po površini najvećeg, podunavskog bisera. Uz pomoć Svjetskog fonda za prirodu (WWF) nedavno su izdali bogatim fotografijama ilustritranu knjigu »Poplavna dolina Dunava«, u kojoj na pregledan način, na četiri jezika predstavljaju zajedničko prirodno dobro, njegove vrijednosti i korištenje, te viziju zajedničkog djelovanja na njegovoj učinkovitijoj zaštiti i promicanju.
Naime, riječ je o gotovo 650 četvornih kilometara velikom i redovito poplavnom ritu izuzetno bogate biološke raznolikosti staništa i vrsta. Ispresijecano je bivšim rukavcima Dunava, barama, močvarama i velikim tršćacima, te poplavnim starim šumama. One su danas stanište ogromnog broja vrsta, od kojih su, mahom među predstavnicima ptica i riba, mnoge ugrožene u svjetskim razmjerima. Kao posebne vrijednosti, i svojevrsne karizmatične vrste, ističu se brojni orlovi štekavci i crne rode. Obje vrste su simboli nestanka (i lokalne ekološke kakvoće) starih šuma u kojima se gnijezde, te prostranih vlažnih staništa koja im služe kao mjesta ishrane. Za obje vrste cijelo područje je najsnažnije uporište centralno-europske populacije, te je njegovo očuvanje od iznimne važnosti koja prerasta lokalni kontekst.
Usprkos zakonskoj zaštiti u sve tri države, veći dio područja je danas ugrožen ljudskim aktivnostima. Među njima prednjače još uvijek prirodi neprilagođeno intenzivno šumarstvo, koje uključuje drastične mjere korištenja starih i osjetljivih šumskih zajednica. Nakon njihove sječe, naime, na mjestima na kojima su bile sade se intenzivne i ekološki bezvrijedne plantaže klonskih topola, koje vrste ekološki specijalizirane, kao štekavac i crna roda, izbjegavaju. Intenzivno lovno gazdovanje, koje uključuje infrastrukturno otvaranje šuma izgradnjom putova, čeka i hranilišta, dodatno sužava životni prostor, dok je ribarstvo, iako po značaju daleko manje nego nekada, suočeno sa sve perfidnijim metodama krivolova. Dodatni problem je upravljanje vodama: gradnjom nasipa za obranu od poplava dijelovi područja su odsječeni od rijeke i polako umiru.
Zbog svega, nevladine organizacije koje mare za budućnost zajedničke prirodne baštine, apeliraju na političare, donositelje odluka i korisnike, da proglase cijelo područje prekograničnim nacionalnim parkom, kako bi status zaštite postao prim-jeren njegovim prirodnim vrijednostima, te da pokrenu inicijativu za proglašenje prirodnog dobra UNESCO-vim rezervatom biosfere. Uvjereni su da bi se na taj način, bez obzira na granice, područjem upravljalo sličnim metodama i osiguralo da se prirodna bogatstva koriste na održiv način, koji bi bio na dobrobit sadašnjeg i budućeg lokalnog stanovništva.
