Arhiv tekstova
Nenasilje i nenasilna akcija
SOMBOR – Posljednji seminar – radionica iz ciklusa Identitet i multikulturalno razumijevanje u projektu Osnaženi/ aktivni građanin na obje strane Dunava (koji financira Fond za otvoreno društvo iz Beograda i podržava Skupština općine Sombor), održan je 13. ožujka u Somboru u prostorijama Udruženja »Ravangrad« na temu Nenasilje i nenasilna akcija. Voditeljica radionice bila je Vesna Teršelić, iz Zagreba, suradnica Centra za mirovne studije i Centra za ženske studije u Zagrebu, dugogodišnja aktivistica, voditeljica kolegija Žene i moć, Civilno djelovanje i javne politike i Suočavanje s prošlošću.
Sudionici su, kao i prethodnih puta, bili nastavnici, studenti, ekonomisti, aktivisti nevladinog sektora… iz Bilja, Kneževih Vinograda, Riđice, Bačkog Monoštora, Stanišića i Sombora.
Prvi dio radionice bio je posvećen temi nenasilja. Kako živimo u kulturi nasilja, bavili smo se i jednim i drugim, pokušavajući ih definirati, uočiti vidove manifestiranja i iznaći uzroke nasilja. Što je nasilje? Kako na njega reagirati?
Nasilje je ugrožavanje drugog – fizičko, verbalno, neverbalno, strukturalno… Doživljavamo ga kao pritisak, nepoštova-nje, neuvažavanje, neprihvaćanje. Svako-dnevno. Na svim razinama.
Prilikom analiziranja nasilja uobičajeno je pristupanje u nekoliko koraka, pokušavajući istražiti nasilje u nekoliko nivoa: činjenice, emocije i potrebe. Prilikom istraživanja činjenica pitanje koje treba postaviti je: što se desilo? Kod emocija: kako se osjećaš? Kod potreba, što je i najzahtjevnije: što ti treba da se komunikacija može nastavit?
Tko je pozvan prekinuti začarani krug nasilja i je li to uopće moguće?
Svi smo pozvani, svatko u svojoj obitelji, profesiji, u odnosu s ljudima… da učinimo svoj mali korak i doprinos ka izlazu iz nasilja – bila je tema drugog dijela radionice.
Što možemo učiniti kao pojedinci? Što kao društvo?
Kao pojedinci – preuzimanje odgovornosti za činjenja i nečinjenja i posljedice i jednog i drugog. Rane koje ostaju na žrtvi i njenoj obitelji, ostavljaju ožiljke uvijek i na počinitelju. Možda je najteže suočiti se sa vlastitom odgovornošću i prihvatiti lošu sliku o sebi, ali je to prvo od čega možemo početi. Prvo što bismo mogli mijenjati. I prvi korak ka drugome.
Važnu ulogu imaju i različiti oblici edukacije za nenasilje. Prije svega u školama i fakultetima, ali i sa roditeljima, uposlenima u ustanovama, poduzećima, okupljenima u sportskim klubovima i kulturno-umjetničkim organizacijama, mirov-nim i humanitarnim organizacijama. Posebno je naglašen utjecaj medija i potreba transformacije govora mržnje u afirmativan govor.
Ali, pokretanje iz pasivnosti, solidarnost i zauzimanje za druge i drugačije, skreta-nje pažnje na probleme u društvu u obliku nenasilnih akcija je korak dalje, ka ostvarivanju sebe samih, odgovornih članova svoje i ljudske zajednice i kreiranju boljeg i pravednijeg društva. A to je stalan i nikad završen proces, jer nema osvojenih dobara, za njih se uvijek i iznova bori!
Sudionici seminara su govorili o svojim iskustvima organiziranja nenasilnih akcija i sudjelovanja u njima i zajedno odgledali kratak film Akcije prekrečavanja fašizma (prekrečavanja grafita) u Somboru 21. ožujka 2001. godine. Prikazan je istog dana i kao primjer nenasilne akcije u TV emisiji na istu temu na RTV »Spektar«, a i u srijedu 17. ožujka, kada je ponovno buknulo nasilje na Kosovu, ali i u gotovo svim gradovima ove zemlje.
Film se završava riječima:
»Prvo su odveli Židove, a ja se nisam protivio jer nisam bio Židov.
Zatim su odveli komuniste, a ja se nisam protivio jer nisam bio komunista.
Zatim su odveli sindikaliste, a ja se nisam protivio jer nisam bio sindikalist.
Zatim su odveli i mene, a nitko nije ostao da se protivi tome.«
(Pastor Niemoeller, žrtva nacista)
