Arhiv tekstova
07.03.2003
Zid šutnje
I pored velike buke u haaškoj sudnici i u domaćim medijima, događaji iz vojvođanskog dijela Srijema koji su se odvijali na marginama rata u onome drugom dijelu Srijema, ne rasvjetljavaju se. Naprotiv, relativiziranje i umanjivanje progona srijemskih i podunavskih Hrvata, koje se provlači čak i u listovima koji se u značajnom obujmu bave ovom temom, jača zid šutnje onih koji o tome najviše znaju. Mnogobrojni pokušaji da se javno, za novine, razgovara sa tadašnjim žrtvama »čuvara ognjišta« svode se uglavnom na privatne ispovijesti, ili češće, na odbijanje kontakta. Ona manjina koja je unatoč prijetnjama, bombama, zastrašivanju, izboru tipa »biraj koje ti je dijete milije«, ostala u svojim kućama, u svojim selima, među svojim u ono vrijeme nenaklonjenim susjedima, ne želi cijelu stvar nanovo oživljavati i proživljavati. A većina koja se, opet, pritiscima nije uspjela oduprijeti, pa se mučnih događaja sada prisjeća iz svojih novih domova po Hrvatskoj, šuti zbog sigurnosti onih koji su ostali.
Istina se, naravno, neće istjerati na čistac u medijima nego u sudovima, bilo haaškom ili domaćim, ali je pitanje hoće li oni koji, iz straha za vlastitu
sigurnost, šute pred novinarima, imati hrabrosti da svjedoče pred optuženima.
To nas vraća na 5. listopad 2000. godine, na revolucionarnu promjenu vlasti koja je morala biti i promjena svijesti u glavama većine stanovnika ove zemlje. A, je li ona to uistinu i bila? Nije li ustezanje od otvorenog i javnog svjedoče-nja o torturi zapravo strah da je svijest još uvijek ona stara, miloševićevskim događanjem naroda stvarana, te da crni vrag ponovo može iskočiti osjeti li povoljan trenutak?
A tih »povoljnih trenutaka« nikada nije manjkalo na ovim prostorima. Desničarenje kojem, s vremena na vrijeme, pribjegavaju i liberalniji političari, samo je znak da je put do građanskog, demokratskog društva prilično dug, a možda i neizvjestan. Izbori koji neminovno slijede, i tu a prethodno i u susjedstvu s one strane Dunava, pokazat će je li kraj toga puta, ako ništa drugo, makar na vidiku.
Z. P.
