Arhiv tekstova
Šah kroz vijekove
Najgenijalnija igra, koju je ljudska civilizacija podarila vlastitoj ostavštini postojanja u univerzumu, jamačno je drevna igra »boja« figurama na poljima obilježenoj plohi, koja je kroz stoljeća svog popularnog egzistiranja doživjela određene modifikacije do njenog konačnog i opće prihvaćenog globalnog ustroja. Nije teško pogoditi kako je riječ o šahu, igri bijelih i crnih figura na 64 crno-bijela polja, igri koja ima svoje velemajstore, prvake svijeta, ali i milijarde zaljubljenika koji je igraju na svim meridijanima šahovskog planeta.
POVIJEST PRETHODNICE ŠAHA: Moderni šah, koji danas poznajemo i igramo povlačeći standardizirane figure općeprihvaćenim potezima, pripada grupi igara koje svoj korijen vuku iz drevne indijske igre Chaturanga, koja pak svoje nasljeđe vuče iz još starije kineske igre. Chaturanga se u svom izvornom obliku igrala od VI. stoljeća, s figurama u obliku slonova, konjanika, kočija i pješaka, i ubrzo se svojom popularnošću širila na istoku prema Kini, Koreji i Japanu. U Perziji naziv je modificiran prema arapskom izgovoru i igra je nazvana shatranj. Arapskim pohodima igra je stigla preko Sicilije i Španjolske i do zapadne Europe. Zbog specifičnog zemljopisnog položaja igra je iz nekoliko različitih smjerova stigla do srednjovjekovne Rusije, zemlje koja će u budućnosti najznačajnije doprinijeti popularnosti i razvoju njenog modernog sljedbenika, šaha. Koncem X. stoljeća ova igra je već poprilično postala popularnom u tadašnjem intelektualnom okruženju vladara, filozofa, poeta i ostalih umnijih ljudi toga doba. Znakovito je kako su već od XII. stoljeća bili popularni i »problemi« za rješavanje završnih poteza u ovoj sve rasprostranjenijoj igri.
MODERNI ŠAH: Današnji šah u verziji igre koju svi znamo doživio je svoju konačnu unifikaciju pravila negdje koncem XV. stoljeća kada su promijenjene uloge nekih figura iz shatranja, primjerice nekad slaba figura »savjetnika« postala je najmoćnijom šahovskom gospodaricom table, kraljicom. Modificirana igra općeprih-vaćenih moderniziranih pravila postala je još popularnijom diljem Europe, proklamirajući i prve »majstore« poput Lucene i Ruy Lopeza (Španjolska) i Damiana (Portugal). U to vrijeme (XV.-XVI. stoljeće) započinje i pisanje prvih knjiga i zapisa šahovske teorije što će se u budućnosti pokazati kao bitan faktor napretka i razvoja ove lijepe misaone strategijske igre. U drugoj polovici XVI. stoljeća talijanski igrači Polerio i Greco bili su najdominantniji, što svjedoči o ravnopravnom širenju šaha u svim dijelovima Europe, koja će od Azije trajno preuzeti primat sve do današnjih dana XXI. stoljeća. U XVIII. stoljeću šahovski tron preuzimaju francuski igrači predvođeni najboljim europskim igračem svog vremena,
Francoisom – Andre Danican Philidorom, koji je uz briljantnu vještinu i autor iznimno značajnog teoretskog rada »Analiza šahovske igre« koja je, prevedena na brojne jezike, u mnogome utjecala na razvoj suvremene šahovske teorije. Jedan od najboljih igrača XIX. stoljeća je Englez Howard Staunton, koji će ostati u povijesti upamćen kao organizator prvog internacionalnog šahovskog turnira (London 1851. godine) na kojemu je pobijedio Njemac Adolf Anderssen. Tragična je šahovska priča o mladom američkom šah-geniju Paul Charles Morphyju, koji, je nadvisivši sve rivale u SAD, otišao na europsku turneju i porazio sve najbolje igrače, uključujući i Anderssena, ali se po povratku mentalno razbolio i više nikada nije zaigrao natjecateljski šah. Druga polovica XIX. i početak XX. stoljeća doprinijeli su potpunom ustroju ove genijalne igre koja je u modernom dobu doživjela još veću planetarnu popularnost, te razvojem moderne znanosti (računala) postala predmetom izučavanja brojnih šahovskih poslenika.
SVJETSKI PRVACI: 1886. Razmjerni razvoj šahovske igre i njegova popularnost neumitno su vodili do potrebe da se i oficijelno ustvrdi tko je najbolji igrač na svijetu. Antologijski meč za prvog prvaka svijeta u šahu održan je 1886. godine između Čeha Wilhelma Steintza i Poljaka Johanna Zukertorta, dva ponajbolja igrača svoga vremena. Steintz je poslije 20 odigranih partija zabilježio 10 pobjeda, uz 5 remia i 5 poraza, te postao apsolutnim prvakom svijeta.
1894. Pobjedom nad Steintzom tada 25-godišnji Nijemac Emanuel Lasker postao je drugi, po redu, aspolutni prvak svijeta i tu je krunu čuvao sljedećih 27 godina.
1921. Treći prvak svijeta bio je Kubanac Jose Raul Capablanca
1927. Rus, koji je nastupao za Francusku, Aleksandar Aljehin postao je četvrtim prvakom svijeta i igračem koji će ponajviše obilježiti prvu polovicu XX. stoljeća
1935. Nizozemac Machgielis Max Euwe postao je petim prvakom, ali je tron zadržao tek dvije godine, izgubivši ga od starog prvaka Aljehina.
1948. Na turniru pet najboljih igrača titulu šestog prvaka ponio je Rus Mihail Botvinik koji je dva puta gubio titulu protiv Rusa Vasilija Smislova, sedmi prvak (1957.-58.) i Latvijca Mihaila Talja, osmi prvak (1960.-61.), ali ih je oba puta povratio i vladao gotovo 15 godina uz prekide
1963. Deveti svjetski prvak bio je Rus Tigran Petrosian.
1969. Titulu desetog šampiona osvojio je Rus Boris Spaski
1972. U legendarnom meču protiv Spaskog jedanaesti šahovski prvak svijeta postao je, po mnogima najbolji igrač svih vremena, Amerikanac Bobby Fischer koji je uspio prekinuti dugogodišnju dominaciju sovjetskih igrača
KARPOV I KASPAROV: Dvanaesti Rus Anatolij Karpov i trinaesti prvak svijeta Azerbajdžanac Gari Kasparov dominirali su i dominiraju svjetskim šahom u posljednja tri desetljeća. Odigrali su, do sada, pet mečeva za prvaka svijeta (1 neodlučen i 4 pobjede Kasparova), a tada je Kasparov skupa s Englezom Shortom osnovao PCA (Professional Chess Association) i odvojio se od FIDE, smatrajući da neravnopravno favorizira Karpova. Od tog trenutka prestaje i značaj titule apsolutnog prvaka svijeta u šahu.
