Arhiv tekstova
Atena via Taškent
U rujnu prošle godine Davor Štefanek se okitio titulom juniorskog vice prvaka svijeta u kategoriji do 60 kg, nagovijestivši da bi se u olimpijskoj godini mogao kvalificirati za najveći sportski summit na planetu. Iako još uvijek junior, uspješno se natječe i u »starijoj« seniorskoj konkurenciji, dokazujući kako je pred njim velika hrvačka budućnost. Olimpijska viza izborena na kvalifikacijskom turniru u glavnom gradu Uzbekistana potvrdila je opravdanost polaganja nada u potencijale ovog talentiranog hrvača iz subotičkog »Spartaka«. Naime, Davor Štefanek je jedini hrvač s prostora bivše zajedničke države koji će se natjecati, u majici SCG, na olimpijskom hrvačkom turniru.
4Uz čestitke na izborenoj »olimpijskoj vizi«, pokušajte nam dočarati presudni meč u četvrtfinalu turnira u Taškentu, u kojem ste pobjedom nad Francuzom uspjeli ostvariti željeni plasman na OI u Ateni ove godine.
Borba s Jamelom Aionouiem bila je, zbog svoje važnosti i garantiranog »olimpijskog mjesta« pobjedniku, vrlo neizvjesna i napeta. Dva puta smo se »kopčali«, ja sam uspio osvojiti dva boda poslije jednog »bacanja«, ali onda smo hrvali čistih šest minuta posve ravnopravno, da bih uspio u »izguravanju« osvojiti još jedan bod i pobijediti s konačnih 3:0, što mi je donijelo ulazak u polufinale izbornog natjecanja i direktni plasman na Olimpijske igre u Ateni.
4Kako ste se osjećali spoznajom da ste uspjeli?
Iskreno govoreći, bio sam sretan jedno pet minuta, jer me je ubrzo očekivala polufinalna borba protiv Ashkana, iranskog hrvača. Čak osobno nisam ni želio da hrvam tu borbu, jer mi je bilo dosta hrvanja, ali mi je trener savjetovao da se ipak borim, jer sam u prigodi da uzmem i medalju na jednom velikom natjecanju.
4Savjet i nagovor trenera ste maksimalno ispunili.
Poslušavši trenera, maksimalno sam se nastojao koncentrirati na borbu i uspio sam tuširati Iranca i plasirati se u finale, u kojem sam, moram priznati, posve nemotiviran i pomalo emotivno ispražnjen, izgubio na poene od Kazahtanca Tengizbajeva (8:6).
4Ali kako to često biva u životu, prije slatkog okusa pobjede iskusili ste i gorčinu poraza na novosadskom izbornom natjecanju i to pred domaćom publikom. Kako ste se tada osjećali?
U Novom Sadu sam imao dvije šanse za plasman, prvo sam, nažalost, izgubio od Koreanca, da bih poslije u razigravanju za peto mjesto, koje je također vodilo u Atenu, izgubio od Rusa i upropastio šansu za plasman. Sišavši sa strunjače čak sam i zaplakao, misleći da nemam nikakve šanse za plasman na OI, s obzirom da je preostalo još sedmero iznimno kvalitetnih hrvača koji još uvijek nisu izborili »grčku vizu«. U tom trenutku sam pomislio kako mi se ovakva velika šansa neće više pružiti, jer turnir u Taškentu je bio zbilja jak po imenima koja su se natjecala.
4No, danas, kada su svi strahovi samo dio prošlosti, što očekujete od Atene i olimpijskog hrvačkog turnira?
Ja sam ipak još uvijek junior i sam plasman na OI mi puno znači, s obzirom kako sam namjeravao otići turistički u Grčku, ukoliko ne uspijem izboriti sportsko putovanje. Olimpijske igre su san svakog sportaša, ali ja ostvarenje mog sna o uspjehu »vidim« tek na OI u Pekingu ili igrama 2012. godine.
4Ali ako se ukaže šansa za medalju u Ateni?
Sve ovisi od ždrijeba. Na turniru će se natjecati 20 hrvača koji će biti podijeljeni u nekoliko skupina. Ukoliko skupina ne bude baš preteška, mogao bih se kao pobjednik skupine kvalificirati među četiri najbolja.
4Kako ćete se pripremati za OI?
Još uvijek ne znam sve točno, ali bih se osobno najviše volio pripremati ovdje u Subotici, sparingujući s bratom Danijelom i Slavenom Dokmancem koji su kvalitetni hrvači s kojima bih mogao postići željenu formu za Olimpijske igre.
4Planovi?
Za dva do tri tjedna idem na Europsko seniorsko prvenstvo u Švedsku, potom Olimpijada u Ateni, ali naglasio bih kako sam još uvijek junior i sljedeće dvije godine ću paralelno hrvati u obje konkurencije.
