07.03.2003
Koraci ka Europi i - izborima
Podići kredit za novi automobil? Moguće, ali trebala su tu tri-četiri jamca, raznorazne »komunalne pristojbe« (protuvrijednosti i po tisuću i više eura), ugovor s bankom o automatskoj zapljeni bez sudskog postupka u slučaju nekih problematičnih situacija, a puste kune izbrojene raznoraznim javnim bilježnicima za najegzotičnije potvrde i da ne brojimo...
Podići kredit za novi (ili, dakako, već korišteni) stan? Bilo je moguće, ali još puno, puno napornije nego za automobil. Tada se »limenog ljubimca« otplaćivalo do pet godina s kamatama od po 13-14 posto, a onoga »betonsko-staklenog« na najviše 15 godina uz »harač« od 11-12 posto na godinu... Po kavu, deterdžente, sokove, piva, vina, tjesteninu, ručnike, umake, - po sve se to (barem iz Zagreba) putovalo u Brežice (Slovenija, 30 kilometara), ili Leibnitz (Austrija, 90 km za namještaj i u Graz 180 km) ili Nagykanizsu (Mađarska 110 km). Krpice u već odavno ofucanom Trstu nisu više »inn«. Nije da toga nije bilo i kod kuće, bilo je. No, tko ne bi prištedio barem trećinu svojih mukom stečenih kuna, a usput i popio kavu na jednom od omiljenih trgova okolnih najbližih gradova i zemalja?! A kod kuće - živjeli smo na djelu »hrvatsko gospodarsko čudo«, sa zavišću i bijesom gledali labuđe šepurenje novopečenih tajkuna i njihovih sinova u najnovijim »porscheima«, BMW-ima i »audijima« na »zagrebačkoj špici«. Na televiziji smo slušali kako je Hrvatska »najuspješnija« od svih tranzicijskih zemalja i kako nas Europa ne prima u svoje okrilje samo zato jer je »zavedena« vlastitom fantazijom o »zapadnom Balkanu« i ne bavi se ničim drugim doli bogohulnom urotom da taj zapadni Balkan opet »zamiješa« nekim novim versajskim, jaltskim ili tko-zna-kojim dogovorom...
Hrvati diljem svijeta od početka plave putovnice putuju bez viza, samo ako za to imaju i koju (u to vrijeme) marku, ili dolar, ili - još bolje – AmEx ili Diners u džepu... I tu se priča o »euroatlantskim integracijama« manje-više zavr-šavala. Jest da smo već bili u OESS-u i nešto kasnije u Vijeću Europe. No, probiti se u onaj pravi, povlašteni krug NATO-a i EU-a izgledalo je kao daleka budućnost.
Trećesiječanjskom promjenom na zagrebačkom Markovu trgu prije tri godine poradovali su se svi oni kojima je bilo dosta poluizolacije i straha od svijeta, oni koji su radosno uskliknuli »Napokon, Europa!«. I, na novom početku, krenulo je dosta dobro. Albright, Robertson, Solana, Coock, Prodi - prošetali su Zagrebom, svi u mjesec-dva. Nije prošlo dugo, cijela Europska unija došla je u Zagreb (24. studenog 2000.), kako bi pod obrisima kolonada Mimarina muzeja na Rooseveltovu trgu poručila: Europa od danas stanuje i ovdje, požurite, stići ćete!
I korača se već tri godine, cik-cak, pa naprijed... Kamate su pale na »normalnih« (skoro) europskih 6-7 posto, rokovi se produljili i do 30 godina. Tajkuni, barem oni najpoznatiji, prvo su bili u pritvorima, a sada se brane sa slobode. No, ne voze više svoje »porschee« po travnjacima.
Dobili smo novi mirovinski sustav, životna osiguranja, porezne olakšice, od države poticane stambene štedionice, poduzetničke inkubatore, zone i kredite za obrte i turizam.
Stigli su nam u oceanskim va-lovima hipermarketi, pa više nemamo pojma pošto je forinta ili tolar. Lire i šilinzi ionako su se utopili u euru čiji tečaj znamo bolje od dolara. Više ne putujemo u Nagykanizsu ili Graz, već u Jankomir ili Sesvete. Život se doista (napokon) promijenio. Nabolje? Vjerojatno da, onima koji rade. Još je vojska ljudi bez radne knjižice, ali i njih je 10 posto manje nego li prije pola godine. A za pola godine, ili godinu najviše, opet izbori! Sadašnja je, trećesiječanjska, koalicija počela kao »šestorka«. Prvi ju je napustio IDS prešavši u »konstruktivnu oporbu«. Pa se povukao HSLS, ali se i sam razlomio na sebe i Libru koja je ostala u vladi. Najjača oporbena stranka, HDZ, bila je sigurna da ova vlada neće doživjeti niti pola mandata. No, kad se ušlo i u posljednju kalendarsku godinu vladanja, sve je manje »zazivača« prijevremenih izbora. »Hrvatska će ući u EU s Vladom u kojoj će biti HDZ! Do 2007. Hrvatska se može svrstati u grupu s Rumunjskom i Bugarskom i to je naš cilj. Zatim, ulazak u NATO u drugom krugu, a ne da čekamo treći krug. Nadalje, cilj nam je rješavanje otvorenih pitanja sa susjedima, uspostavljanje trajne političke stabilizacije u našem susjedstvu« - poručuje u ovotjednom intervjuu »Jutarnjem listu« dr. Ivo Sanader, predsjednik HDZ-a. Vođa stranke kojoj sve ankete, bez razlike, daju najviše izgleda za pobjedu na sljedećim izborima. Dakako, ne više i samostalno sastavljanje vlade, ali to će ovisiti i o drugima. Doista, ulazak u NATO 2006. i u Europsku uniju 2007., prema sadašnjim signalima iz Bruxellesa, Atene, Berlina, Pariza ili Londona, izgleda realno. Kada ovoga ljeta Zadar bude spojen sa Zagrebom autocestom, - hrvatski krug kredom (i asfaltom) bit će opet zatvoren. U to vrijeme i papa će nas blagosloviti treći put. A onda, izbori mogu početi...