Arhiv tekstova
Osposobiti tri centra
Posljednji popis pučanstva u Državnoj Zajednici Srbiji i Crnoj Gori (SCG) proveden je tijekom 2002. godine, a rezultati su poražavajući za hrvatsku zajednicu. Nećemo se precizno baviti konkretnim brojevima, jer su nas prebrojavanja uvijek skupo koštala i bivala na našu štetu, no po tim se brojkama gradi nacionalna politika države u kojoj živimo, a i mi bismo trebali uvažavati te brojeve kao polazni parametar za definiranje naše buduće sveopće strategije.
Popis kaže da nas ima oko 70 tisuća. Na području Srijema, uključivši u taj zemljopisni pojam i prirodna gravitacijska područja Beograda i Novoga Sada u jednu cjelinu, »priznalo« je biti Hrvatom oko 30 tisuća građana. Najviše, dakako, u Beogradu (oko 10 tisuća) i Novom Sadu (oko 6 tisuća), a u ostalim srijemskim općinama taj broj se kreće oko dvije tisuće. Dakle, skoro polovica (hrabrih i registriranih) Hrvata Srbije i Crne Gore živi na tome području. Nešto veći broj je u Bačkoj (Subotica s okolicom, Sombor, bačko Podunavlje), dok je u Banatu, Crnoj Gori i centralnoj Srbiji taj broj simboličan.
LOŠE ISKUSTVO: Hrvatski korpus u Srijemu vrlo je disperziran, ali najveći broj Hrvata živi u općinama Stara Pazova (Golubinci, Banovci), Inđija (Slankamen, Beška), Ruma, Srijemska Mitrovica, te u okolici Novog Sada (Petrovaradin, Srijemski Karlovci, Srijemska Kamenica), kao i u Šidu. S istog područja, prema nekim procjenama, za vrijeme posljednjeg rata odselilo se između 30 i 40 tisuća Hrvata, najviše u Republiku Hrvatsku.
Prema posljednjem popisu na istom ovom području živi još oko 40 tisuća raznih Jugoslavena, Vojvođana, Srijemaca i k tomu slično. Iza tih »nacija« najčešće se (ili u pravilu) kriju Hrvati iz nekoliko razloga: miješani brakovi, strah od mogućeg gubitka zaposlenja, iznimno loše iskustvo iz prijašnjih godina. Naravno, stoji i činjenica da su Hrvati u SCG drugi narod po nepopularnosti, odmah iza Albanaca.
Četiri su vojvođanske regije u kojima danas živi većina Hrvata. Dvije su u Bačkoj, a dvije u Srijemu. Već sâm pogled na kartu nedvojbeno predočava blizinu Srijema najvećim gradovima u regiji, Beogradu i Novom Sadu, što mu daje stanovite prednosti u odnosu na Bačku. Ironija je da to nisu bile prednosti u vrijeme progona Hrvata iz Srijema! Budući da tu živi gotovo polovica hrvatske zajednice, očito je da se to područje mora poduprijeti, jer je to u općem interesu hrvatske zajednice u SCG. Prednosti koje ima Srijem trebaju koristiti i u Bačkoj, i obratno.
ORGANIZIRANOST: Postoje tradicionalna mjesta u kojima su Hrvati uvijek bili dobro organizirani, pa je tako ostalo i nakon velikih preseljenja iz tih mjesta. Prije svih misli se na Srijemsku Mitrovicu, Rumu, Slankamen i Golubince. U tim mjestima i danas postoje žive župne zajednice, kao i kulturne udruge koje nekako preživljavaju, zahvaljujući prije svega entuzijazmu pojedinaca u tim mjestima. Veliki je uspjeh što su uopće opstali u onako teškim uvjetima kakvi su bili u posljednjih desetak godina. Spomenimo te udruge:
HKPD »Stjepan Radić« iz Novog Slankamena 2002. godine proslavio je 100. rođendan i najstarija je kulturna udruga u Srijemu. Tijekom rata u cijelosti je op-ljačkan, ali od prije dvije godine ponovno je u posjedu svoje zgrade, koja slovi za jedini Hrvatski dom u Srijemu.
HKC »Srijem« Srijemska Mitrovica, osnovan nakon rata, pokušaj je organiziranja Hrvata s tog područja, no uvjeti u kojima rade nisu adekvatni potrebama. Naime, Centar koristi župnu dvoranu mjesne crkve.
HKPD »Matija Gubec« Ruma također ima skromne prostorije za rad, ali ima glasoviti tamburaški orkestar.
HKPD »Tomislav« Golubinci, najmlađe društvo, izniknulo na temeljima starog KUD »Vladimir Nazor«, također koristi prostorije župne crkve.
HKPD »Jelačić« Petrovaradin, najmlađa hrvatska kulturna udruga, osnovana je potkraj 2003. godine.
I to je hrvatski Srijem sa svojih pet kulturnih udruga i jednim Hrvatskim domom. Postoje inicijative za organiziranjem Hrvata i u Zemunu, ali je to još dosta daleko od cjelovite realizacije.
PRAVCI: Optimalno rješenje je osposobljavanje triju centara. Glavni su argumenti:
Slankamen – i blizini je Zemuna i Beograda. Postoji Hrvatski dom, a prema Slankamenu gravitira oko dvadeset tisuća Hrvata.
Srijemska Mitrovica – pokriva područje zapadnoga Srijema, uz granicu s Hrvatskom. Najaktivnije je hrvatsko središte. Nakon donošenja zakona o denacionalizaciji moguć je brzi povratak Hrvatskog doma.
Petrovaradin – u neposrednoj je blizini Novog Sada. Sjedište je biskupskog vikarijata Đakovačke i srijemske biskupije. Prema Petrovaradinu gravitira preko deset tisuća Hrvata.
Prostorna i funkcionalna pokrivenost bila bi sasvim zadovoljena, ako bi se ova tri centra osposobila za učinkovito djelovanje.
Nastavit će se
